Polako se, čestnejši graždani, počinju nazirati obrisi buduće Vlade Srbije koja će u svojoj najnovijoj inkarnaciji imati „najviše sedamnaest“ – moram da primetim – prilično slabo plaćenih ministara. Overlord je, naime, odlučio da (u cilju štednje) skreše popečiteljska primanja, vozikanja i rasipanja.

Čak je i džumhurbaškana oplajpičio po džepu. Sećate li se da smo vaktile ovde raspravljali o populističkoj prirodi takvih poteza, pamtite li da se moja malenkost zalagala za sasvim suprotan postupak – za drastično povećanje popečiteljskih ajluka. Nadahnuće, međutim, za taj jeretički predlog nisam pronašao u Superhikovoj ideologiji, nego u aritmetici za treći razred osnovne škole. Ovako sam računao: Ako ministar u Vladi Srbije zarađuje koliko baba sera u osrednjem minhenskom bircuzu, čemu se ima nadati srpska sirotinja raja?

Predvidivo, odmah su potegnuti jaki argumenti. Mi smo siromašna zemlja! Fakat! Ali i tu ima nekoliko onih čuvenih „ali“. Na osnovu, recimo, kog Crvenog Bana naša siromašna zemlja očekuje da je iz siromaštva izvadi popečiteljska sirotinja? Hajde da zađemo u još sitnija crevca. Koliko su naši siromašni popečitelji doprineli dodatnom osiromašenju Srbije? Sledi pitanje od milion dolara: Kako to da su se mnogi naši siromašni popečitelji – čast izuzecima – ipak obogatili, u granicama naših sirotinjskih mogućnosti, razumljivo? Ovako sam ja kontao. Daj popečiteljima dobru platu, ali primoraj ih da je zarade do poslednjeg dinara, a jok ovako, da im popečiteljstvo bude part-time posao, koliko za socijalno i penzioni staž. Setite se samo onih famoznih telefonskih sednica vlade. Sede, tako, popečiteljski dilberi u kafanama, prave poslove, ali istovremeno – slava elektronici – sedi i „na vladi“. Cirkus, dame i gospodo!

Nego, da se mi vratimo „na“ buduću vladu. U kojoj će, je li, biti popriličan broj eksperata, ali „na kojoj“, kako svari stoje, neće sedeti Jego ex Sijatelstvo, a verovatno ni bilo ko drugi iz njegove najnovije demokratske stranke. Neće, kaže Tadić, sa Dačićem. Dobro, to je stvar njegove procene i odluke. Ali zašto je vaktile hteo sa Dačićem i zašto se sa njim javno nacionalno mirio, na to pitanje još nismo čuli odgovor. Ne znam, konačno, šta ga je navelo da misli da će se, doveden u hamletovsku dilemu – to Tadić or to Dačić – Overlord odlučiti za njega. Da sam na Overlordovom mestu i ja bih, kako se to stručno kaže, optirao za Dačića. Iz pragmatičnih razloga. Evo kojih. Overlord je Underlordu blagovremeno, još tokom predizbornosti, turio jajca u procjep, pa je za očekivati da racionalni Ivica neće poturati klipove u točkove Overlordove revolucije, da mu, počem, ovaj ne bi preturao po koferu. Kaže sa da novoformiranim vladama treba dati grejs period od sto dana, ali je isto tako napisano da se staro vino ne sipa u nove mehove, jer se meh očas posla pretvori u kofer.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari