I Overlord pre neki dan zakuka kako u Srbiji ima mnogo „onih koji kukaju, a ništa ne rade“. Meni se čini da takvih ima i previše, a da ni Overlordov SNS u takvima uopšte ne oskudeva. Dapače! Evo, recimo, tu skoro se Overlord nešto pokarabasio sa nekima tamo, a cvet njegovog članstva odmah predložio – miting podrške. Zašto u kolumni o kukumavčenju pominjem mitinge podrške. Zato, čestnejši čteci, što su mitinzi podrške – a to ćemo, nadam se, i naučno dokazati – tipična manifestacija kukavne politike samosažaljenja i naricanja.


A sada na stvar. Dilberi koji javno nariču nad svojom sudbinom i koji krivicu za svoje životne neuspehe pripisuju teškom detinjstvu, profesorima koji su ih mrzeli i sveopštoj nepravdi koja pritiska svet, sa razlogom su neomiljeni u društvu i sa razlogom se nazivaju folirantima i plačipičkama. Ali ako se isti ti dilberi dosete jadu, pa umesto da nariču nad svojim neuspesima stranu da nariču nad zlehudom sudbinom majčice Srbije, stvar se iz osnova menja i naši dilberi prekonoć postaju ugledni patrioti, a mnogi se naricanjem počnu baviti na profesionalnoj bazi. Efekat je isti kao i u slučaju privatnih narikača: ovekovečenje gubitničkog mentaliteta, etabliranje neukusa i stravična dosada. Vaistinu je dosadno već više od pola milenijuma svaki dan gubiti Kosovsku bitku, a možda je još dosadnije – iz prostog razloga što to svi pamtimo – već šesnaest godina svaki dan biti zasipan NATO bombama. U svom sumornom poslu patriotske narikače se oslanjaju na dva debela pokvarenjaštva. Pokvarenjaštvo prvo: Te dame i ta gospoda na ostatak populacije gledaju kao na rulju beslovesnih kretena koji bi – da nije njih, nacionalnih narikača – živeli u uverenju da je u Srbiji oduvek sve bilo u najboljem redu i da će za sva vremena ostati tako. Drugo pokvarenjaštvo se sastoji u tome što nacionalnarikače računaju na to da se – zbog otadžbinske uzvišenosti objekta naricanja – niko neće usuditi da im kaže da prestanu kenjati po dvorištu.

Žalosna je zemlja u kojoj osnovni ton daju plačipičke, a u kojoj se ne čuju ili se – ako se i začuju – ubrzo ućutkaju glasovi koji ukazuju na nužnost promene matrice i iznalaženja (sve skučenijih) mogućnosti izlaska iz dvestagodišnje negativne spirale. Džaba govore ti glasovi da se svet nije zaverio protiv Srbije, nego da Srbija previše očekuje od sveta, pa kad joj svet ne ispuni želje, ona se, nahuškana od strane nacionalnih plačipički, naljuti na svet, odseče Crven Ban i počne da kuka iz glasa. A znate li kako nacionalne narikače zovu dilbere koji se laćaju (zaludnog) pokušaja da psihološku matricu masovnih samosažaljenja preokrenu u matricu samopouzdanja? Dabome da znate. Izdajnici, a da kako drugačije. I o tome će biti reči u ovom kratkom kursu seljačke političke filozofije, kada za to kucne čas.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari