Intuitivno sam ja još iha-ha vaktile osetio da ćemo zbog preterivanja sa sportom na kraju slepce vodati. Ali decenije su bile potrebne da bi mi iz dupeta došlo u glavu, to jest da bih povezao neke stvari. Primetio sam tako jednog dana u časovima dokolice da države koje puno ulažu u sport vole da prave međunarodna sranja i da na kraju propadaju.

Primeri: Treći rajh, SSSR, DDR, sve same sportske velesile. I SFRJot je puno polagala na sport, ali, izgleda, nije imala dovoljno snage da se dokaže na međunarodnom planu, pa se zadovoljila pičvajzima unutar sopstvene teritorije. Sport oplemenjuju! Jača drugarstvo! U zdravom telu – zdrav duh! Trica do kučine, cenjeni publikume! Da ponovim: nemam ništa protiv sporta, ali samo u situacijama kada je on privatna stvar. U nešto se, znamo, udarati mora. Ne valja, međutim, kada se udara o trošku države. Stvar ovako ide: najpre se politika umeša u sport, onda se sport umeša u politiku, a iz svega toga ispadne žestoko eksplozivna smesa. A ovde, Bogu hvala, uvek ima dosta dilbera koji vole da se igraju šibicama.

Lepo se to videlo onomad na „večitom derbiju“. Novindžije, kriminolozi, dramoseri, analitičari, teoretičari opšte prakse i – uopšte – svi koji se osećaju pozvanima, smatraju da je divljanje na Marakani posledica sukoba dilera droge. Čista budalaština! Ti sukobi se rešavaju u sačekušama. Gnevna omladina! Nezaposlenost! Frustracije! Još veća budalaština! Meni je, da prostite, ono divljanje na stadionu izgledalo kao vrlo dobro organizovan politički skup. U Srbiji dobro organizovani politički skupovi uvek liče na nešto drugo, ali su mnogo efikasniji od političkih skupova koji liče na političke skupove. Politički skupovi koji liče na političke skupove su najobičniji luk i voda, pučka predstava, dočim ovi drugi uvek šalju prikrivenu, ali jasnu poruku. Pa dobro, kakve su, po meni, bile poruke upućene sa vandalskog „večitog derbija“ koji je – koincidentno – odigran uoči lokalnih izbora na Kosovu. Evo kakve: „Nemoj da se zezate sa nama, mnogo smo jaki, sve ćemo popaliti.“ Ko je bio odašiljač te, da kažemo, poruke? Eh, ko? To pitanje prosledite Overlordu Vučiću. Ja radim na intuiciju, on ima informacije. Neke je i pripustio u javnost. Ama, nekako stidljivo. Nije mu lako da prizna da u državi Srbiji postoji tajanstvena sila moćnija od države Srbije.

Možda bi ta sila izgubila nešto od moći da su rasvetljene okolnosti pod kojima je došlo do divljanja nakon „Veličanstvenog mitinga za Kosovo“ i da su odgovorni za belaj procesuirani. Činjeni su, fakat, neki pokušaju u tom pravcu, ali se između državnih organa i odgovornih isprečila Peticija nacionalno odgovornih intelektualaca. I šta? Ništa! Država podvila repić i povukla se. Tako će, po svemu sudeći, biti i ovom prilikom. Državo, državo, uzimaj se u pamet!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari