Underlord Dačić baš voli da ustalasa javnost. Takav je izgleda čovek. Ne mere da sedi miran. Šta je to, dakle, Dačić ovoga puta uradio? Osokoljen, početkom radova na Južnom toku, davao, kažu, proruske izjave.

To je, samorazumljivo, izazvalo pravu konsternaciju u beogradskom diplomatskom koru. No big deal! Diplomatski korovi se uzbuđavaju i zbog mnogo bezazlenijih stvari. Diplomatski korovi u izvesnom smislu imaju mnogo sličnosti sa srpskom javnošću. Kao i srpska javnost i diplomatski korovi vole da žive u neprestanoj, makar i veštačkoj napetosti i sudbonosnosti. To i srpskoj javnosti i diplomatskim korovima daje na značaju, ako razumete šta hoću da kažem. S druge strane, Dačić to – kao prevejani političar – dobro zna, pa svaki čas diplomatima dobaci poneku kosku. Čista simbioza! Nema, međutim, razloga za paniku. Čim zatreba ili čim to bude oportuno, davaće Dačić i prozapadne izjave. Samo malo sačekajte.

Bilo kako bilo, Ivica Dačić je prekonoć proglašen za srpskog Viktora Janukoviča. Pogrešno iz osnova. Ne zato što Dačić ne bi poželeo da u Srbiji bude ono što je Januković u Ukrajini, nego zato što se Viktor na srpskom kaže – Vitor. Lično poznajem jednog koji se tako zove, ali taj nema političke ambicije. Elem, šta je Vitor Dačić hteo da postigne poluneodmerenim izjavama. Kako šta? Pa da – ka i vazda – skrene pažnju na sebe, da ubeleži neki poen u svom (dominantno proruskom) izbornom telu i da u zapadnim ambasadama ojača svoju poziciju. Znate kako su radili stari Rimljani? Dobri učenici na kraju školske godine nisu dobijali ništa, smatralo se da im je vrlina dovoljna, dočim su oni loši obasipani poklonima ne bi li se trgli iz letargije i prionuli na knjigu. Imamo i onu parabolu o bludnom sinu. Pa sledstveno, kada Vitor jednoga dana ponovo postane Ivica, držaće ga zapadne ambasade kao malo vode na dlanu.

U međuvremenu, pičvajzi na kulturnoj sceni. U toku je izbor za upravnika Narodnog pozorišta – stiglo se do užeg izbora, ko da je, Bože me prosti, u pitanju Ninova nagrada – a UO NBS nešto poništio. Neće, kaže UO, da pristane na pritiske. Pristaće, tvrd vam stojim. Jer ko god da bude izabran, biće to neka vrsta pritiska na pamet. Već godinama govorim da na čelu rečenih ustanova kulture moraju biti istaknuti, dokazani i neupitni dramaturzi, glumci ili pisci, a ne osrednji aparatčici ili Vitorovi rođaci. Za sada – u istaknutima i dokazanima ne oskudevamo. Ali ćemo, ako se ovako nastavi, uskoro oskudevati. Skorije nego što se na prvi pogled čini.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari