Biće to dobra stvar ako nam se Vojislav Šešelj uskoro vrati i ponovo se uključi u politički život.

Interesantno, od njegovog povratka i reaktiviranja mnogo više nego „evrodemokrati“ zaziru njegovi dojučerašnji intimusi i „patriotski blok“ u celini. Ništa čudno. Šešelj zna puno interesantnih detalja o svašta nečemu, a poznato je da nema dlaku na jeziku. S druge strane, nerealna su očekivanja lojalnih radikala da bi doktor mogao nešto bitnije promeniti, a još su nerealniji njihovi zajednički snovi o povratku na vlast. Ni kada su mu društvene okolnosti išle naruku, Šešelj nije uspevao da se uzdigne ni pedalj više u vlasti od onoga što mu je Milošević udeljivao. Sada su takozvane društvene okolnosti bitno drugačije. Karte su podeljene. Nikolić i Vučić su zauzeli svoja mesta za kartaškim stolom. Lako se može dogoditi da vojvoda završi isto kao što je i počeo: na početku Knez Mihailove, sa zastavom, šubarom i grupom tvrdokornih pristalica.

Nikada, međutim, ne treba potcenjivati vojvodu Voju. Kapacitet njegove destruktivnosti nimalo nije oslabio tokom tamnovanja u Sheveningenu. Naprotiv. Verovatno je dobio na snazi. Osim toga, tu su i osvetnički porivi. Nije Šešelj čovek koji lako zaboravlja i prašta. A medijskog mu prostora neće nedostajati.

Kao inteligentan čovek, ukoliko se uskoro vrati, sigurno je da će promeniti ploču. To ne znači da će se odreći granice Karlovac-Ogulin -Virovitica, ali smeo bih da se kladim da će se fokusirati na dve stvari: na socijalno nezadovoljstvo i lopovluke. Budući da ima jake veze u „bezbednosnoj zajednici“, vrlo je verovatno da će se dokopati interesantnih podataka o korupciji, muljavinama i mažnjavanju. I ni časa neće časiti da svoja saznanja podeli sa srpskim narodom i senatom.

U tom smislu, povratak vojvode Voje na političku scenu Srbije biće ravan otvaranju arhiva tajne policije. I niko tu, ni od sadašnjih ni od prošlih vladajućih garnitura, neće biti pošteđen. I to uopšte ne mora da bude loša stvar. S obzirom na to da mu rečene „društvene okolnosti“ ne idu naruku u smislu izazivanja nekog novog rata, vojvoda bi svoju destruktivnost mogao da preusmeri na dekonstrukciju aktuelne političke laži. U svemu tome, Voja je neka vrsta jednočlane grupe Bader-Majnhof. Setimo se: pomenuti „revolucionari“ su napravili mnogo gadosti i pizdarija, ali se nemačka država posle njih nekako upristojila i počela da vodi računa o socijalnoj pravdi i siromašnima. Dobro, niti je Srbija Nemačka niti je Voja Bader-Majnhof. Ali vredi pokušati. Vrati se, Vojo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari