U četvrtak ujutro, u Narodnoj skupštini Srbije, poslani(ca)k Vjerica Radeta rekla je pred celokupnom javnošću da se izvesnoj političkoj aktivistkinji, u nekom mestu u Srbiji, preti, citiram, „da će joj polomiti i ruke i noge ako ne napusti SRS“. Pre analize ovog citata podsetiću da je Danijel Defo, čuveni pisac i teoretičar književnosti, 1726. godine napisao i delo pod nazivom „Politička istorija đavola“.


Razmotrimo, dakle, značaj ili beznačaj (kako ko demokratski proceni) ovog skupštinskog slova poslanice Radete. Nije tajna da živimo u postfukušimskom vremenu, i da sirotinjska Srbija i ne zna da ovog proleća nije dobro da jede ono na šta je jedino i računala tokom zime: zelenu salatu, spanać, mlad lukac i zeleniš uopšte. Sve je ozračeno, manje-više. U Srbiji gde je smrtnost od malignih bolesti galopirajuća, država odavno ne bere brigu o zdravlju siromašnog i jedino uranijumom obogaćenog seljaka ili građanina srpskog. U takvoj siromašnoj, ozračenoj, i po sirotinju nesnosnoj državi, prema pisanju medija i najistaknutijih kreatora javnog mnenja nije, međutim, problem ni radijacija, ni siromaštvo, ni tumori, ni samoubistva, ni salata ni lukac, nego je najveći problem podela Srbije na peticionaše i kontrapeticionaše. Ne znam koliko nedelja se već piše samo o tome, i mislim se, da li i osnovci možda dobijaju domaće zadatke na temu „pro et conta peticije“. U zavisnosti od odgovora, osnovci bi mogli biti nagrađivani stipendijskim putovanjem kojekude po svetu, kad odluče gde će pobeći iz Srbije u potrazi za boljim životom.

Miloš Vasić je u jednoj od prethodnih kolumni napisao da ne razume zašto tolika halabuka oko Koštunice i priče da je to nešto u vezi s njim udar na sve što je srpsko kad, kaže Miša, „ne zovu ga da se suneti i da primi islam“. Mislim da nema nikog ko neće reći da ova opaska zaista nije ingeniozno duhovita. I sama sam se smejala od srca. S druge strane, upada u oči da Koštunicu ne da nisu zvali da se suneti i primi islam, nego ga uopšte nisu zvali. Je l’ tako, ili nije tako? Pa, ako je tako, aman, pitam, čemu peticija? Ako ga budu zvali, nije li najpre važno razmotriti ko i zašto ga zove? Da li zato da ga osunete („optuže“), a na osnovu političkih ogovaranja ignorantskih liderčića koji malo-malo pa ne znaju šta pričaju, ni koji im je program partije, ni da li su za ulazak u NATO ili za ulazak u Cirkus, ili su oduševljeni Putinom ili golootočkim udbašima? Ili, ako bi Koštunicu uopšte zvali, onda bi ga zvali isključivo kao predsednika države u vreme pobune jedinice „Crvene beretke“, zvao bi ga isključivo državni tužilac, sa isključivo jednim pitanjem, aman, šta možete kao bivši predsednik da ispričate o tom događaju? Ako je reč o ovom drugom, a nije moguće da je reč o ma čemu do o tome, u čemu je problem Koštunice? Kako to ova nikakva država sa nakaradnim zakonodavstvom, ali takva kakva je, ima prava da poziva i novinare, pisce, umetnike, zbog napisane metafore, vica, gega, i uznemirava ljude kojima je život i tako pretežak a za koje niko neće pisati peticiju, a Koštunica, čovek čije je srednje ime „legalista“ (sam ga je sebi nadenuo) ima toliki problem da odgovori na jedno jedino pitanje, ako mu ga, tj., uopšte budu i postavili. Ne razumem, zaista. Ako se peticija, pak, uopšte ne potpisuje zbog toga, nego zbog nekog drugog progona i ugrožavanja ljudskih sloboda Vojislava Koštunice, zašto se u parlamentu nije oglasio nijedan poslanik DSS i objasnio građanima o čemu je reč. Do danas, očito samo šaka uvek istih odlično obaveštenih moćnika dveju Srbija razumeju sve, i zašto se peticija potpisuje, i zašto se napada. Zahtevam kao građanin da mi se objasni jer vidim da se samo o tome piše, ali ne vidim šta je tačan predmet pisanja.

Kontrapeticionaši su takođe posebna fela. Ne mislim tu na normalne ljude, koji zbijaju šale ne znajući zaista šta bi drugo kad je istina tamo negde u domenu agenata Skali i Moldera, nego mislim na ova dežurna, ostrašćena piskarala. Šta njih zabole ko potpisuje koju peticiju da se toliko uskopiste i prozlobe pa ne vide nijedan drugi problem u Srbiji od pet miliona problema, do peticiju. Hebala ih, bre, peticija i kontrapeticija. Puko predizborno na parove razbrojs, hajde još jednom da utvrdimo gradivo, ko je Prva a ko Druga Srbija. Potpisujem peticiju o tome da većinska siromašna, gladna i bolesna Srbija ne daje dve pare ni pišljiva boba, ni ozračenog praziluka ni za jednu napirlitanu od dve ponuđene dobrostojeće tzv. Srbije. Pa, dokle više, dok Srbija nestaje demografski, geografski, duhovno, vi, uvažena gospodo, terate kera? Prodajete nam godinama istu „glavu šećera“ kad god vam zafali tema. Pa, dokle? (Pročitajte Glišićevu pripovetku ponovo, gospodo.)

Sasvim je nebitno kojoj stranci pripada Vjerica Radeta, i da li se bavi demonologijom kao njen slavni „kolega“ Danijel Defo. Usred parlamenta Srbije poslanica je citirala nečiji mafijaški rečnik kojim neko najstrašnije preti političkoj aktivistkinji? Ko? Šta će država preduzeti?

Zakon i Ustav – samo to vi dugujete.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari