Hrvati se baš odali referendumima. Ušli ljudi u EU, pa ko vele, dosta smo bili samozatajni, ostvarili smo vekovni san, sad se možemo vratiti u ušuškanu prošlost. V čjom sad djelo?

Nakon referenduma “za” ili “protiv” istopolnih brakova – koji znamo kako je završio – prikupljaju se potpisi za referendum o zabrani ćirilice. Koji znamo kako će završiti. Ukoliko bude održan. A moraće biti održan ako bude prikupljen dovoljan broj potpisa. A izgleda da je već skupljen. Eto, to je jedna od zamki demokratije, najmanje nesavršenog od svih političkih sistema. O tim zamkama se možete podrobnije obavestiti u delima Ničea, Ortege i Gaseta – za koga je jedan naš eminentni kritičar mislio da su dva čoveka – i kod Kornelijusa Kastorijadisa.

I veliki Platon je, još vaktile, rezilio demokratiju. Drevni filozof je držao da su politički sistemi – poput svih stvari na ovom svetu – podložni propadanju i degeneraciji. Posle demokratije – naučavao je Platon – na scenu stupa ohlokratija, vladavina ološa. A posle ohlokratije, više nema političkih sistema. Ono što sledi je – varvarstvo. Mračna perspektiva za “predziđe hrišćanstva”, kako već Hrvati tepaju “lijepoj njihovoj”. Koliko znam, referendum za zabranu jednog od ovosvetskih alfabeta prvi je takve vrste u ljudskoj (h)istoriji. Tokom rečene historije bivalo je svakakvih pičvajza, neizbrojiva množina teških i masovnih zločina, pa čak i – primer Jevreja – genocida, ali Jevrejima, recimo, uprkos jezivom iskustvu sa Nemcima ni u snu nije padalo na pamet da zabrane upotrebu nemačkog jezika i pisma na teritoriji Izraela. Ne samo da Jevreji nisu zabranili upotrebu nemačkog jezika, nego su otišli i korak dalje – nisu zabranili ni izvođenje dela Riharda Vagnera, koji je bio baš onako žestok antisemita. Nisu zabranili ni Luja Ferdinanda Selina, koji je bio možda i veći antisemita od Vagnera. Nije da u Izraelu nije bilo i suprotnih mišljenja, ali većina je smatrala da je nužno razdvojiti kukolj ličnosti od pšenice velikih dela.

A eto, deo Hrvata – koji su izgleda rešili da nadmaše Mađare u nacionalističkom anfanteriblizmu – naumio je da zabrani upotrebu ćiriličnog pisma. Ne znam kako će to odjeknuti u Evropskoj uniji. Ćirilica je u toj zajednici jedno od ravnopravnih pisama. Druga stvar koju antićiriličari smeću s uma jeste da ćirilica nije ekskluzivno srpska. Jok, more. To je samo varijanta pisma kojim se služe i neki neslovenski narodi. Uspe li referendum, zabrani li se ćirilica, to može imati i neke neprijatne konsekvence po mlađahnu hrvatsku demokraciju. Šta će, uzmimo primer, posle zabrane pisati na ploči ambasade Ruske Federacije? Bude li poštovala zabranu, ruska ambasada će morati da promeni ploču i da postavi novu na kojoj će pisati Posoljstvo Rošijskoj Federaciji. Čisto sumnjam da će tako postupiti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari