Novakove lekcije 1Foto: FreeImages / Thiago Rodrigues da Silva

Novak Đoković je definitivno ušao među teniske besmrtnike i svetske sportske legende. Novak međutim, i kao sportista i kao ličnost, toliko odudara od našeg mentaliteta da se slobodno može reći: Novak je srpsko dete ali sa druge planete. Evo zašto?

Ostvarivanje dečačkih snova Novaka Đokovića u punom je jeku. Izrastao je u čoveka od raskoši, u savršenstvo tela i uma. Ređa pobedu za pobedom, pehar za peharom. Zastava Srbije ponosno se vijori na tribinama teniskih arena širom sveta. Ali, to nije samo Novakov san. To je i naš san koji mi, zbog Noletovih stalnih ponavljanja uspeha, osećamo, vidimo i vodimo kao zbilju. Kao naš san, Đoković nam imponuje i tako mi zapravo imponujemo sami sebi. To je ono što je francuski naučnik i filozof Blez Paskal utvrdio još u srednjem veku. „Ako bi neki zanatlija, svake noći, svih dvanaest sati sanjao da je kralj, on bi bio isto toliko srećan kao da je stvarno kralj.“

A upravo zato što je taj teniski filigran epohe naš san, mi nismo svesni koliko se razlikujemo od njega. Toliko je On izvan i iznad nas da zapravo uopšte nismo ni slični. Jer Nole je kristalno čisti, blistavi planinski izvor koji se preliva a mi smo stari i duboki bunar sa ustajalom vodom. Novak se, za razliku od nas ne plaši da prekorači granice svojih unutrašnjih zidova. On krstari svetom i svoje umeće, svoju snagu takoreći svakodnevno proverava i iskušava u sudarima sa sebi ravnima a ponekad i sa boljima od sebe. A mi, njegovi zemljaci, začaurili smo se u svoje odbrambene bedeme (bez Kosova koje ne damo do sudnjeg dana) i ne dopuštamo da išta novo, nama nepoznato, poremeti naše jalove egzistencije.

Ta velika, svakodnevna borba sa teniskim gromadama sveta, pretvara Novaka Đokovića u hrabrog i mudrog baš kao što se mi, sapeti svakodnevnim poteškoćama i neprijatnostima u „našoj čauri“, pretvaramo u slabe, sitničave i plitke ljude.

Đoković je satkan od dara i znanja, od pameti i lepote, ali je blizak ljudima, društvu i društvenim problemima. Jer nije stvar u tome da budeš kralj, ako misliš da su tvoje misli i tvoja osećanja bitniji od misli i osećanja drugih ljudi. Đokoviću svetla svetskih reflektora i slava od koje nema veće, (jer bio je tri puta a biće i četvrti put najbolji sportista sveta) nisu pomutili um i razum. On je mudra, u svakoj prilici uljudna i svima nama bliska glava. Taj sportski i ljudski dragulj Srbije trebalo bi da bude svest i savest, naša i našeg vremena. NJegov moral i njegov putokaz. Umesto toga on je, zbog stanja u srpskom društvu, samo velika, lepa i daleka čežnja. Novak Đoković je ustvari dokaz da san može postati java čak i u Srbiji.

Ovom, pomalo lirskom opisu razlike između nas u Srbiji i najznamenitijeg Srbina današnjice, valja dodati prozni, da ne kažem stručni prikaz.

Stara je istina da je u sportu, kao i u životu, mnogo teže nešto sačuvati nego stvoriti. Trajati u sportskoj areni koja vrlo često podseća na gladijatorsku, to podrazumeva svakodnevni iscrpljujući rad, nemerljivo ulaganje energije, stopostotnu posvećenost i besprekoran sportski život. Za razliku od Novaka Đokovića, koji ima upornost, istrajnost i plan da traje što duže, da sačuva to što je ostvario, mi njegovi zemljaci, stalno hoćemo sve što pre bez rada, preko reda i odmah. Dokaz: Novak Đoković je 12 godina radio na tome da osvoji i Rolan Garos, a da li smo svi mi kao društvo njegovih zemljaka, za sve to vreme, makar i malo napredovali u bilo čemu. Dalje, Novak Đoković se u čitavoj svojoj karijeri učio i uči na svojim greškama, za razliku od nas, koji sve svoje greške pripisujemo drugima, pa nam je u životu kriv NATO a u sportu sudije, Albanci i UEFA, samo mi nismo nikad i ni zašta krivi! U našim životima u svemu i prema svemu dominiraju emocije, a Novak Đoković šopenhauerovski, zna da emocije imaju moć da zamrače i izopače znanje. To se lepo videlo u finalu Rolan Garosa kada je, kako sam kaže, kod rezultata 5:2, servirajući za meč, uključio do tada isključene emocije i počeo da se raduje i veseli kao da je već osvojio trofej. Do pobede je zbog toga igrao još tri gema i pobedio zahvaljujući grešci protivnika.

Novaka Đokovića kroz njegovo nenadmašno sportsko stvaralaštvo, vode razum, stalni rad na sebi i retko viđena strast ne samo prema sportu nego i prema životu, svom, svoje porodice pa i prema životima svih nas njegovih zemljaka, kakvi smo da smo.

Autor je urednik emisije „Sportska galaksija“ na Jutjub kanalu

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari