Perpetuum mobile 1

Žamor u velikoj sali Nobelove zadužbine najavljivao je skorašnje proglašenje dobitnika Nobelove nagrade. I, zaista, za govornicu je izašao predsednik Nobelovog komiteta.
– Dame i gospodo, pripala mi je posebna čast da proglasim ovogodišnjeg dobitnika Nobelove nagrade iz oblasti ekonomije!

                       P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }A:link { }

     Nekoliko trenutaka napete tišine.

– Nobelovu nagradu za ekonomiju dobila je… Vlada Republike Srbije!

     Prolomio se buran aplauz.

– Vlada Republike Srbije potpuno je zasluženo osvojila nagradu jer je uspela nemoguće – otkrila je ekonomski perpetuum mobile! – obrazložio je predsednik. – A zahvaljujući predusretljivosti srpskih vlasti, i mi ćemo večeras imati priliku da vidimo taj genijalni pronalazak!

     Salom je prostrujao žamor uzbuđenja i sve oči su se usmerile prema velikom centralnom zastoru na bini. Predsednik je prišao zastoru i polako povukao konopac. Pred iznenađenim auditorijumom pojavio se mali brkati čovek u plavoj uniformi, sa velikom torbom na ramenu.

– Ovo je srpski ekonomski perpetuum mobile! – zvonko je najavio predsednik. – Da ga čujemo!

     Žamor iznenađenja zamenila je potpuna tišina.

– Zdravo svima! Ja sam Rade poštar! – predstavio se nepoznati.

– Recite nam, gospodine Rade, u čemu je tajna ovog pronalaska? – pitao je predsednik.

– Tajna?! – Rade se ponosno uspravio. – Nema tu nikakve tajne! Sve je to po zakonu i po propisima! Leva ruka – desna ruka, i gotovo!

     Predsednik ga je zbunjeno gledao.

– Možete li nam malo detaljnije objasniti šta to znači „leva ruka – desna ruka, i gotovo“?

– Pa, 'vako. Ja zazvonim na vrata. U levoj ruci nosim penziju ili platu. Otvori mi čovek i ja mu dam pare. A onda nastupa desna ruka. U njoj nosim račune. I onda meni čovek plati račune onim parama koje sam mu doneo.

– Fantastično! – bio je oduševljen predsednik, a salom se razlegao gromoglasan aplauz. – Tako jednostavno, a tako genijalno!

– Jašta! – bio je ponosan Rade poštar. Leva ruka – desna ruka. I gotovo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari