Problematizovanje istorije i poigravanje sa sećanjem 1

Beograd Izložba „I pre i posle i sada“ Čedomira Vasića, biće svečano otvorena u Istorijskom muzeju Srbije (IMS) u ponedeljak u 18 sati i trajaće do 10. maja, najavljeno je na jučerašnjoj konferenciji za novinare u ovoj instituciji.

Dušica Bojić, direktorka IMS, rekla je da je izložba Čedomira Vasića kao dugogodišnjeg prijatelja i saradnika te institucije, posve prirodna, imajući u vidu i da je njegov otac, profesor Pavle Vasić, svojim istraživanjima doprineo ovom muzeju. „Istorija je okosnica i dosadašnjeg Vasićevog opusa“, napomenula je Katarina Mitrović, jedna od kustoskinja izložbe, ukazujući da se autor u njoj po prvi put bavi sopstvenom biografijom kroz vreme, zauzimajući pritom kritičku i autoironijsku distancu. Izložba je donekle retrospektiva i predstavlja jednu vrstu izbora iz Vasićeve kompletne videografije i filmografije, podnu instalaciju dnevnih novina iz njegove lične arhive, kao i lične predmete umetnika i članova njegove porodice. Svi elementi izložbe problematizuju ne samo istoriju nego i šta ona znači, te odnos prema onome što je javno sećanje. U tom smislu je zanimljivo Vasićevo posmatranje prošlosti kroz dnevne novine koje kod posmatrača, dok po njima gazi i istovremeno čita šta piše u njima, uspostavljaju ambivalentan interaktivan odnos.

– Izložene novine su vezane za određene datume u periodu 1972. do 1988 i u svima je objavljeno nešto o mom radu. Postavio sam ih tako da sčelim naslovnicu s glavnim događajem i stranicu s malom notom o mojoj izložbi koju sam zaokružio. Ovo je neko moje vreme i ja u susretu s nekim opštim vremenom, manjim i većim istorijskim događanjima – objasnio je Čedomir Vasić za Danas. Prema njegovim rečima rad s novinskom arhivom bio je zanimljiv jer je mogao da uporedi svoje vreme s onim što se dešavalo u nekom stvarnom svetu. Jedan od takvih primera je, kako kaže, Osma sednica s jedne strane i otvaranje murala u obdaništu „Leptirić“. – Takvih kontrasta ima mnogo – konstatovao je Vasić.

On se u ovom svom projektu otvoreno poigrava sa mehanizmima institucionalnog javnog sećanja, dovodeći u vezu svoju ličnu i umetničku istoriju i njenu moguću interpretaciju, sa pojmom, simbolikom i kulturološkim značenjem muzeja. U mnogim video radovima i filmovima dokumentovana su otvaranja Vasićevih izložbi a kada je reč o ličnim predmetima, odabrao je da izloži svoje sandale koje je nosio kao dečak, iz 1949. godine, babinu venčanicu, dedinu uniformu i odela oca, majke i svoje supruge. Igra i nedorečenost, koje su takođe odlike Vasićevog opusa, čitaju se i u naslovu izložbe inspirisanom Borhesovim stihovima iz pesme „Zagonetke“ – „ni pre ni posle ni kada“, odnosno, i pre i posle i sada.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari