Tursko obaranje ruskog vojnog aviona koji je bio u akciji protiv Islamske države u Siriji mnogi smatraju potvrdom da je svet definitivno ušao u oružanu fazu „trećeg svetskog rata“, koji se prema proceni pojedinih ruskih analitičara neće završiti pre 2020. godine. Zatezanje odnosa između Moskve i Ankare pojedini članovi Ruske dume vide kao šansu da se od Turske „traži vraćanje Svete Sofije hrišćanstvu“. To je predložio poslanik Komunističke partije Sergej Gavrilov, prvi čovek međupartijske grupe za zaštitu hrišćanskih vrednosti. Gavrilov smatra da bi to bio veliki korak kojim bi sada „Turska i islam pokazali da je dobra volja iznad politike“.


Da li će baš Sveta Sofija, gotovo jedan milenijum najveća crkva hrišćanskog sveta, potom džamija, a od 1935. muzej koji bi poslednjih godina pojedini politički krugovi u Turskoj ponovo da pretvore u muslimansku bogomolju, biti deo „testa izdržljivosti kroz koji prolaze tursko-ruski odnosi“, kako tvrde ruski poslanici? Ili bi to moglo da oživi nikad zaboravljen viševekovni ruski san o povratku drugog Rima u hrišćanske ruke, zbog kog se veruje da su Rusi na Bosforu najveća turska noćna mora.

– Mi čekamo – rekao je Gavrilov dan uoči obeležavanja spomena na ktitora Svete Sofije cara Justinijana, kog pravoslavne crkve, koje drže julijanski kalendar, slave kao sveca 14/27. novembra.

Crkva ga je kanonizovala zbog „života po veri“, čovekoljublja, zakonodavnog rada, sazivanja 553. Petog vaseljenskog sabora, održanog u Konstantinopolju, na kome su arijanstvo, nestorijanstvo i monofizitizam odbačeni kao jeresi. Njegova crkvena pesma „Jednorodni Sine i Slave Božji“ poje se na liturgijama više od 14 vekova, a kao crkvenograditelj proslavio se crkvom „kakve nije bilo od vremena Adama i kakve nikada i nigde više neće biti“ – njegova „Megali eklesia“ (Velika crkva) posvećena Hristu Božjoj premudrosti je arhitektonski biser bez premca, koji se od 1985. nalazi na Uneskovoj listi svetske kulturne baštine.

Sagrađena za pet godina, od 532. do 537, zahvaljujući najboljim majstorima tog vremena Antemija iz Trala i Isidora iz Mileta, Sveta Sofija bila je svedok mnogih istorijskih događaja, uključujući Veliki raskol koji je 1054. podelio hrišćanski svet. Krstaši su je 1204, prema tvrdnjama istoričara, „bezočno opljačkali“, a u prvi petak po padu Carigrada pod Osmanlije 1. juna 1453. pretvorena je u džamiju. Njen višedecenijski muzejski status, koji je dobila zahvaljujući Kemal paši Ataturku, već duže nije po volji ni hrišćanima ni muslimanima, pa je jedna od najlepših svetskih građevina i pre širenja „arapskog proleća“ postala „vruća tema“ u Turskoj.

Vaseljenski patrijarh Bartolomej traži da se u Svetoj Sofiji ponovo služi liturgija, a 2007. širom pravoslavnog sveta prikupljani su potpisi za peticiju kojom bi se pred Evropskim parlamentom pokrenulo pitanje „vraćanja Svete Sofije u pravoslavni hram“. I muslimanska strana je skupljala potpise, pominje se cifra od 15 miliona istih, a sredinom aprila 2015, prvi put posle 85 godina, muslimanski imam je, u prisustvu najviših turskih zvaničnika, čitao Kuran u Svetoj Sofiji. Prema nezvaničnim najavama, patrijarh Bartolomej namerava da sabor svih pravoslavnih crkava planiran za 2016. u Carigradu održi u Justinijanom hramu. Ali, kako se spekuliše, tursko obaranje ruskog aviona moglo bi da dovede u pitanje učešće Ruske pravoslavne crkve, a samim tim i održavanje ovog dugo očekivanog skupa, zbog čega se nagađa da bi sabor, eventualno, mogao da bude „izmešten“ iz prvog u drugi grad vizantijskog i osmanskog carstva, sada Grčke – Solun.


Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari