Izložba pod nazivom Vorhol, postavljena je u rimskoj palati Cipolla 18. aprila 2014. godine.

Izloženo je više od 160 radova Endija Vorhola (1928-1987), iz umetničke zbirke američkog kolekcionara i industrijalca Pitera Branta (The Brant Foundation), koji je, zajedno sa Frančeskom Bonamijem, kuratorom jubilarnog 50. Venecijanskog bijenala i kustos navedene izložbe, koja uključuje širok spektar Vorholovih radova, od naslovnih strana časopisa i početničkih, javnosti malo poznatih crteža, preko konzervi paradajz supe, kutija Brilo praška za pranje veša, Brillo kutija (1964) i serije polaroida koji do sada nisu prikazivani u Evropi do poznatih serigrafija kao što su Cveće (1964), Znak dolara (1881), Liz#5 (1963), Vorholov autoportret (1966), Poslednja večera (1986), Kembel supa (1962), Električna stolica (1963), Mao (1972) i – čuvena Ustreljena plava Merilinka (Shot Blue Marylin, 1964), na kojoj je i nakon restauracije vidljiva bela tačka na sredini Merlinkinog lica – oštećenje od metka koji je u platno ispaljen 1964. godine.

Ovo platno je Brant nabavio za samo 5.000 američkih dolara, budući da ga je kupio mnogo ranije no što će radovi sina slovačkog emigranta Varhole, ilustratora i dizajnera iz Pitsburga, postati remek-dela u istoriji slikarstva. Portret poznat u literaturi kao Bullet hole Marilyn ili Shot Light Blue Marilyn (1964), poznat i po oštećenju koje je po odluci Vorholove fondacije ostalo vidljivo i nakon restauracije, seća na atentat koji se 1964. godine dogodio u Vorholovom studiju Fabrika (The Factory studio) na Menhetenu, u kojem je umetnica Doroti Podber (Dorothy Podber), prijateljica Vorholovog fotografa Bilija Nejma (Bily Name), ispalila četiri pucnja iz revolvera u četiri serigrafije Merilin Monro. Postoji nekoliko interpretacija navedenog atentata, od toga da ga je sam Vorhol odobrio misleći da Doroti samo želi da fotografiše Merilinke (višeznačan glagol shoot u engleskom jeziku ujedno znači i fotografisati i pucati) do verzije po kojoj je umetnica bez pitanja ušetala u Fabriku obučena u crnu kožu i sa belim rukavicama, skinula sa ruke rukavice, izvadila maleni revolver iz tašnice i ispalila hice u četiri sito-štampe iz serije Marilyns, koje će od tada, zbog rupe na čelu, u javnosti postati poznate kao Ustreljene Merilinke (The Shot Marilyns). Navodno je, nakon što je Doroti Podber napustila Fabriku, Vorhol samo zamolio Bilija Nejma da više ne dovodi tu ženu.

Urbani mit o Vorholu, o njegovoj ideji o svakom dostupnih 15 minuta slave i njegovoj Fabrici, u kojoj su cirkulisali andergraund umetnici, slavne ličnosti i „pomagači“ (Malanga, B. Nejm) što su za njega izrađivali serigrafije, skulpture i snimali filmove i među kojima se, sa imidžom neelokventnog i antiintelektualnog posmatrača, s kompleksima impotencije, apstinencije i homoseksualnosti kretao on – ikona pop-arta (Endi se u Fektoriju kretao spontano, ali kraljevski, kao Luj XIV pop kulture, i uživao u ceremonijama svakodnevnog života na svom dvoru), i dalje je veoma živ, zahvaljujući novinskim tekstovima, predavanjima, monografijama, filmovima i izložbama poput ove, koja se u rimskoj palati Cipolla može pogledati sve do kraja septembra.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari