Svaki segment ekonomskog, političkog i društvenog života Srbije – od galopirajućeg siromaštva u kojem živi 650.000 građana, što je 150.000 više od promene vlasti 2012. godine, do javnog duga u koji Srbija tone zaduživši se pod mandatom ove vlasti za 10 milijardi evra, od potpune nekompetencije ljudi na najvišim državnim funkcijama do potpunog urušavanja demokratskih institucija i procedura – ukazuje na alarmantno stanje u zemlji spuštenoj na dno evropskih statistika.

Reformski proces, u nedostatku spremnosti i sposobnosti da se promeni ukupan ekonomski i politički ambijent, sveden je na defanzivne mere, na produžavanje agonije, stvaranje lažne slike i šminkanje cifri koje opisuju imaginarna poboljšanja i uspehe, koji bi trebalo da budu jedina kompenzacija ljudima pritisnutim sve težim životom. U ovakvom ambijentu, umesto investicija od kojih zavisi naša budućnost, jedina mračna alternativa biće dodatno oslanjanje celog društva na osiromašenu državu, umesto stabilnosti koja garantuje opstanak dobićemo isti haos i tenzije u kojima se Srbija predugo guši, umesto reformisanog državnog aparata – neodrživ i preskup sistem, umesto ubrzanog razvoja – ubrzano zaostajanje, umesto života dostojnog čoveka – njegovu imitaciju.

Problemi koji danas guše Srbiju su preveliki za bilo koju stranku ili političara. Današnja vlast, sve stranke i pojedinci koji je čine, imali su dovoljno vremena da pokažu u kojoj meri su sposobni da se sa njima suoče i pokazali su, ne samo da su nesposobni da povedu Srbiju putem ekonomskog oporavka, nego ukupnom atmosferom u društvu pokazuju da vraćaju Srbiju u najmračniji period njene nove istorije, u konstantnu proizvodnju unutrašnjih i spoljnih sukoba, vladavinu straha umesto dijaloga, vladavinu kiča umesto kulture, vladavinu kontrolisanih medija umesto slobode izražavanja, primitivizma umesto pristojnosti, siromaštva i nezaposlenosti za svakog osim za ljude sa partijskih spiskova, i partokratiju umesto vladavine stručnih, sposobnih i normalnih ljudi.

Sve ovo nas obavezuje da udružimo sve snage u društvu koje dele vrednosti moderne, demokratske, evropske Srbije, svaku stranku, organizaciju i pojedinca čiji prioritet je drugačija, funkcionalna, pravednija i bolja Srbija, Srbija integrisana u Evropsku uniju, Srbija koja sarađuje sa državama u okruženju i koja štiti prava svakog svog građanina. Ovo nas obavezuje da partijskim interesima pretpostavimo interes zemlje i da iznad svake sujete stavimo potrebu da u politiku vratimo najbolji deo društva, onaj deo društva bez kojeg će svaka promena biti nepotpuna i svaka reforma neuspešna. Danas nas situacija u zemlji više nego ikad obavezuje da napravimo savez stranaka koji će moći da preuzme odgovornost za sudbinu zemlje, stranaka ujedinjenih oko jasne politike koja će dati odgovor na svako političko, ekonomsko, bezbednosno i drugo pitanje od kojeg zavisi budućnost i opstanak Srbije.

Članstvo u Evropskoj uniji ostaje naš prvi strateški cilj i politika oko koje nema kompromisa i tačka sa koje nema povlačenja ni po koju cenu. Koraci koji vode ka ispunjenju tog cilja su jasni i ne može ih zameniti nikakva prazna retorika i predizborno glumatanje. Da bismo do tog cilja stigli moramo bez čekanja i otezanja ispuniti uslove koji ka njemu vode. Moramo uspostaviti odnose saradnje i razumevanja sa zemljama regiona i imati konstruktivnu ulogu u unapređenju i uspostavljanju novih odnosa sa našim susedima. Moramo se obavezati na zajedničku spoljnu i bezbednosnu politiku sa onima od kojih najviše zavisi naša evropska budućnost. U pregovore o priključivanju EU moramo uključiti najkompetentnije ljude koji će garantovati ne samo brzinu prolaska kroz ovaj proces nego će učiniti da se Srbija kroz njega suštinski transformiše u društvo sa drugačijim i boljim zakonima i sistemom vrednosti koji će je pretvoriti u zemlju u kakvoj želimo da živimo, u zemlju kakvu želimo da ostavimo svojoj deci.

Jasno je da ni za jedan od ovih ciljeva u vladajućim strankama ne postoji ni politički ni ljudski ili profesionalni potencijal, kao što je jasno da takvog potencijala nema ni u strankama koje su trenutna opozicija, a potpuno ih profiliše otpor Evropskoj uniji i vrednostima Srbije za koju se zalažemo. Zato budući savez ne sme biti gomila stranaka skupljena zbog malo boljeg izbornog rezultata ili uhljebljavanja partijskih struktura. Politički savez za koji se zalažemo mora biti genom buduće vlade Srbije, opisan strateškim ciljevima evropske, moderne Srbije.

Stoga je danas i formiranje snažne i ujedinjene opozicije, koja nudi iskustvo, kompetenciju, energiju, jasnu ideju i praktična znanja kojim putem se do tih ciljeva dolazi, prvi korak do izborne pobede. Prihvatanje ovog sporazuma podrazumeva da će potpisnici sporazuma biti snažna opozicija ovoj vlasti i da sa ključnim strankama vladajuće koalicije, Srpskom naprednom strankom i Socijalističkom partijom Srbije, neće sarađivati ni pre ni posle izbora, jer zadatak oporavka, razvoja i reformisanja Srbije ne može biti sproveden sa strankama koje su drugo ime za nesposobnost i nestabilnost, sinonim za propadanje naše države i društva i urušavanje demokratskih vrednosti.

Svoje ideje branili smo i u gorim vremenima od sadašnjeg. Nadu da je moguća drugačija Srbija sačuvali smo i u većim beznađima od ovog kroz koje nas provlači današnja vlast. Između nas i buduće pobede stoji samo naša spremnost da ne odustanemo, sposobnost da ne pravimo kompromise oko suštine i vera da Srbija može bolje od ovog kakva je danas. Pristojni ljudi u Srbiji više nemaju gde da se povuku. Zbog svakog od njih moramo da se okupimo, moramo da motivišemo najbolje i najsposobnije, jer od ovog što radimo danas ne zavisi samo ko će vladati Srbijom narednih godina. Od naše sposobnosti da menjamo Srbiju, da budemo normalni i drugačiji, od sposobnosti naših generacija da urade sve ono što mora da se uradi zavisi i opstanak naše zemlje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari