GDE SU, ŠTA RADE: Aranka Binder, streljačica 1

„Naši ljudi ginu na ratištu, a ti hoćeš da se provodiš na Olimpijadi!“, bio je komentar jednog od profesora na Novosadskom univerzitetu koji je ispratio streljačicu Aranku Binder, višestruku osvajačicu svetskih medalja i bronzanu olimpijku, na Olimpijske igre u Barseloni 1992. godine.

Te godine Jugoslaviji, koja je bila pod međunarodnim sankcijama, bilo je zabranjeno da učestvuje na OI u kolektivnim sportovima, dok su individualci mogli da se pokažu u Barseloni, ali bez zastave, himne i ostalih nacionalnih obeležja. U prestonicu Španije otišlo je deset predstavnika zemlje a strelci Jasna Šekarić, Aranka Binder i Stevan Pletikosić vratili su se sa medaljama. Opisujući atmosferu koja je okruživala put u Barselonu, Aranka kaže da se ništa nije znalo da poslednjeg trenutka.

– Vesti su se tokom dana nekoliko puta menjale, do samog polaska nismo znali ko će moći da pođe put Barselone: ekipni sportovi, pojedinačni, svi ili niko. Po dolasku morali smo potpisati izjavu da nećemo spominjati svoju državu – objašnjava Aranka, koju su na kraju predstavili kao državljanku Srbije i Crne Gore pošto reč Jugoslavija nije smela da bude pomenuta.

U samoj Barseloni podjednako se ništa nije znalo. Jugoslovenski reprezentativci stigli su poslednji u Olimpijsko selo, narednog dana nisu mogli da imaju trening kao ostali učesnici a Aranka je pušku dobila tek kada je stala na vatrenu liniju.

Sedamnaest godina kasnije Aranka Binder trebalo je da ide na Olimpijadu gluvih u Tajpeju (Kina) kao trener Gordane Miković Mučibabić. Godine 2009. zemlja za koju reprezentativci nastupaju zove se Srbija, i dobrodošla je u svetu. Ovoga puta međutim nema novca da se pošalju i sportisti i treneri u Kinu, a nema para ni za opremu tako da Gordana putuje sama bez trenera i izlazi u Arankinoj jakni, istoj onoj koju je nosila u Barseloni, ponavljajući uspeh svoje mentorke – vratila se sa bronzom.

– Gordanini rezultati su bili neverovatni prvenstveno zbog nje same, a onda i zbog načina zajedničkog rada. Priča o odlasku na njenu Olimpijadu je neverovatno ličila na moju.

Ono što nije ličilo jeste kako je uspeh dočekan u zemlji. Dok su Arankin i uspeh ostalih sportista u Barseloni bili još jedan povod da se sport ispolitizuje, Gordanin podvig ostao je na medijskoj margini čak i kada je ponovo uzela bronzanu medalju u Sofiji na OI gluvih 2013. godine. Aranka objašnjava da ni to olimpijsko učešće nije prošlo glatko.

– Imala je neispravnu pušku. Za taj podatak je saznala na proslavi medalje u Novom Sadu. Uspeli smo da sakrijemo od nje taj problem i da rešimo u Sofiji. Strelac ne mora da zna što i trener, pogotovo kada treba da se usredsredi na tehniku, taktiku, dobar rezultat, stres finala – kaže Aranka Binder, koju je u obe uloge, i strelkinje i kasnije trenera, uveo inat.

Streljaštvom je počela da se bavi u osmom razredu da bi dokazala nastavniku koji nije imao puno vere u njenu generaciju da greši. Trener je postala nakon što je njen prijatelj i kolega strelac rekao da je „ne smatra nekim naročitim stručnjakom“. U sport ju je uveo inat a ono što ju je zadržalo je podrška roditelja koji su u njenom uspehu našli kompenzaciju za snove koji nisu mogli da ostvare.

– Otac je i sam bio dobar u streljaštvu, ali životne okolnosti, pre svega majka su ga sprečile da postane vojno lice. Majka je opet bila zaista jedinstvena i perspektivna u mnogo sportova ali zbog patrijarhalnog vaspitanja bilo joj je zabranjeno da učestvuje uopšte na takmičenjima van rodnog grada. Oni su se zarekli da će decu podržavati u svakom sportu i uopšte svim životnim planovima, to će biti neka „utešna nagrada“ za njihove živote, koji su otišli u drugom pravcu od željenog.

Između 1984. godine kada je imala prvi veći uspeh na Prvenstvu Jugoslavije u Splitu (osvojila je dva zlata i jedno srebro) i 2010. godine, Aranka Binder osvojila je sve tri medalje na svetskim kupovima i učestvovala na olimpijadama u Barseloni, Atlanti i Sidneju. Pre šest godina iznenada se povukla iz sporta dok se spremala za Prvenstvo sveta u Minhenu koje je trebalo da bude oproštajno.

– Te godine (2010, prim. aut) sam imala odlične rezultate, ali je tadašnji selektor odlučio da stavi u reprezentaciju svoju takmičarku umesto mene iako je imala slabije rezultate. Kad se objavio spisak, na Prvenstvu države, koje je bilo za koji dan, objavila sam svoje povlačenje i najavila da mi je cilj da postanem dobar streljački sudija. Lično mislim da je učinjena nepravda, ali to je strpano u „fajl“ u mojoj glavi i setim se kada me neko pita za to.

Tako je stavljena tačka na 30 godina bavljenja streljaštvom i 26 godina u reprezentaciji. Na pitanje kako ju je streljaštvo oblikovalo van vatrene linije, Aranka objašnjava da je zahvaljujući sportu naučila da život organizuje po „folderima“.

– Nije retko da me smatraju strogom osobom, to je samo posledica toga da ne volim da gubim vreme sa nevažnim stvarima. Često kažem u šali da funkcionišem po „folderima“. Ono što sam završila, ne mešam sa prethodnim ili naknadnim stvarima. Ovo mi je puno pomoglo kada sam pored treninga bila zaposlena u Gimnastičkom savezu i posle toga u Streljačkoj družini. Trebalo je da budem i takmičar i radnik i mama i supruga. Ulaskom u streljanu prestalo je razmišljanje da li mi je dete dobro, da li su plaćeni računi itd. Postojala je vatrena linija, puška, mete i zadaci. Po izlasku iz streljane su postojale druge stvari osim streljaštva. I dan-danas tako funkcionišem. Stvar koja je prošla, u mojoj glavi je arhivirana.

Iako od početka aprila više ne radi u Streljačkoj družini Novi Sad 1970, za koju je bio vezan najveći deo njene karijere, Aranka Binder još uvek ne namerava da zatvori folder „streljaštvo“. Trenutno je na redu novi izazov- streljački sudija.

– Od 2013. godine sam međunarodni sudija u streljaštvu i ovde nižem značajne uspehe. Na proteklom prvenstvu Evrope vazdušnim oružjem u Đeru sam bila član žirija za pušku, što je bio svojevrstan izazov i velika odgovornost za mene. Biti sudija je za mene lepa i odgovorna stvar, vrlo se dobro osećam na tom polju, kaže Aranka, zaključujući razgovor rečima – „U svakom slučaju, meni nikada ne može biti dosadno!

Koliko streljaštvo skraćuje život?

„Interesuje me koliko svako finale skraćuje život sportiste. To verovatno niko neće uspeti da izmeri nikakvim instrumentom. Verujem da nas to jača, ali isto tako ostavlja i posledice. Verujem da je vrhunski sport prilično surov i nije za svakog. Dar koji sam stekla dugogodišnjim treningom je i taj da u najkraće mogućem vremenu donosim vrlo važne, ponekad životne odluke. Do sada nisam pogrešila“, priča Aranka Binder.

Prekinut rad sa Gordanom

I pored rezultata koje su zajedno osvojile u kratkom periodu (dve olimpijske bronze), Gordana i Aranka više ne rade zajedno zato što je Savez gluvih 2014. godine odlučio da čujući trener ne može da prati gluvog takmičara. „To je suluda odluka. Puno zemalja se borilo protiv ovakve odluke u svojim zemljama, mnogi su se izborili a istovremeno u Srbiji doneli odluku na štetu gluvih sportista. Bez obzira na to, Gordana će uvek imati moju pomoć i sugestije, kada god bude potrebno.“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari