Čovek koji je obišao sve države sveta 1Foto: City Magazine

Hari Mitsidis (44) je svetski putnik. ali, i više od toga – to je čovek koji je do 2008. obišao sve države sveta i u 36. postao jedan od tek desetak ljudi na planeti kojima je to pošlo za rukom pre navršene 40. godine

Da, i nama se kao prvo nametnulo pitanje: Kako je to uopšte moguće? Za početak, imao je dobru „startnu poziciju”. Harijev otac je Grk, majka mu je poreklom iz Južne Afrike. Rođen je u Londonu, odrastao u Atini. Njegovi roditelji su, kaže, takođe voleli da putuju, pa su ga već u drugoj godini vodili u Njujork, a prvu uspomenu s putovanja nosi iz Španije 1977. Diplomirao je sociologiju na Oksfordu u Engleskoj, MBA studije pohađao je na Roterdamskoj školi za menadžement, a master iz oblasti upravljanja rizikom, krizama i prirodnim katastrofama odbranio je na univerzitetu u Lesteru. Karijeru je započeo kao konsultant-istraživač u Vijetnamu, nastavio u Finskoj i Grčkoj kao asistent, a potom i kao profesor u Grčkoj, Švajcarskoj i Omanu.

I, negde usput, posmatrajući mapu sveta i prepoznajući na njoj zemlje u kojima je bio, odlučio je da – obiđe i sve ostale.

– Od trenutka kad mi se stvorila želja da vidim sve zemlje sveta, znao sam da neću naći mir dok to ne obavim. Ljudi smatraju da za to treba biti vrlo bogat, ali to nije tačno i nije tačno ni da je previše teško ili opasno. Činjenica je da sam imao sreću i osećaj za dobar tajming, naročito kad su neke zemlje u ratu u pitanju. Takođe, moram da kažem da su mi ljudi pomagali, moji roditelji, ali i meni nepoznati ljudi. Ne znam da li je to sreća ili sudbina. Opet, ljudi se često dive i kažu nesto poput „kako bih hteo da imam tvoj život”, ali ne razumeju čega se moraš odreći da bi postao pravi putnik i šta putovanje zaista znači – počinje Mitsidis svoju priču za City Magazine. Hari govori osam jezika i čita na četiri. Kaže da je učenje stranih jezika dobar početak za ovakvu akciju, naravno, uz stav da ništa nije nemoguće. Njegova „pravila” su da pre putovanja dobro prouči političku i bezbednosnu situaciju u zemljama u koje ide, da ne „luduje” i ne gubi kontrolu u nepoznatim sredinama, ali da bude dovoljno otvoren i svuda prihvati gostoprimstvo.

Foto: City Magazine

– Jednom sam prekršio svoje sopstveno pravilo da ne ludujem, prešao sam granicu između Omana i Jemena nelegalno i završio u zatvoru. Zamislite sad stranca u jemenskom zatvoru u gradiću daleko od svega. Ne samo da ne znaju šta znači higijena i da su me komarci napadali cele noći, već nisam znao ni kako će se razviti situacija u labavoj zemlji gde je sve moguće. Ali sreća je bila da su me uhvatili Talibani, a ne „dobri momci”. Na kraju smo se „sporazumeli” (mito uvek čini svoje) i narednog dana smo naručili ručak i družili se kao stari prijatelji, ali nikad neću zaboraviti neizvesnost prethodne noći – priseća se Mitsidis.

Na svom „repertoaru” ima još mnogo čudnih i uzbudljivih priča. U Estoniji ga je 1994. čovek koji je tad prvi put video zapadnjaka pitao da li sme da ga dodirne, muke je mučio da bi stigao do „zabitog” Naurua ili Tuvalua, a kaže da mu je najteža bila Ekvatorijalna Gvineja, pošto nikako nije mogao da dobije turističku vizu. A tu je i Srbija…

U Srbiju (tada Jugoslaviju) ušao je 1998. uz, kako kaže, žestoku raspravu sa carinicima, pošto nije znao da mu je u to vreme bila potrebna viza („Ipak sam bio putnik početnik”). Danas tečno govori srpski i našu zemlju smatra „duševnim domom”.

– Moja omiljena zemlja po svim kriterijumima je Portugal, Srbija je tek deseta od 193 zemlje sveta, ali Srbiju doživljavam kao duševni dom, dolazim najmanje pet puta godišnje i kod vas mi je uvek najlepše. Iskreno, ne znam tačno koji su razlozi i zašto baš Srbija, ali pokušaću da objasnim i da budem ubedljiv pošto znam da vi ne verujete mnogo u svoju zemlju, što je ogromna šteta. Činjenica je da nisam nikad morao da radim u Srbiji, a jednom, kad sam imao poslovno iskustvo, odmah sam pobegao. Ovo govorim da vidite da vam ne laskam bez razloga i da sam svestan toga da se dosta može poboljšati – kaže Hari kroz smeh i nastavlja: Meni je Srbija fascinantan spoj svega što volim. Srbija je pravi spoj Istoka sa Zapadom, i mislim da u svojoj relativno maloj teritoriji ima jako puno kontrasta – Šta imaju zajedničko Vranje i Subotica? Imam vrlo veliki broj prijatelja u Srbiji koje sam stekao skoro slučajno, a takvo gostoprimstvo nigde nisam doživeo – iskreno, od srca, bez obzira na to da li ljudi nemaju uvek sredstava. Priroda je prelepa u ravnicama, kao i na visokim zelenim planinama. Meni se sviđaju i vaši gradovi, ne svi jednako, ali svakako imaju poseban šmek. Smatram da su restorani i kafići zaista odlični i po dizajnu i po hrani, koju jedino turska kuhinja može nadmašiti. Zbog svega što se desilo u poslednjim decenijama, Srbija ima neku setu i nešto pomalo staromodno, ali meni je zbog toga još primamljivija.

A ako bi neko pomislio da pakovanje kofera može da dosadi – u Harijevom slučaju to ne važi.

– I dalje putujem, sledeća putovanja do oktobra su mi obilazak nekoliko republika u južnoj Rusiji, krstarenje na Arktik i onda desetak dana u Sudanu. Putujući, čovek shvati zašto je svet takav kakav jeste, uči mnogo o raznim načinima života i pogledima na svet. Ukoliko je spreman da putuje, ne samo da bi obišao mesta, već da bi zaista nešto i naučio, onda se to putovanje na neki način proširi pošto je nemoguće da se putnik ne vrati drugačiji kao ličnost. Na kraju, pouke su poštovanje, tolerancija i mnogo širi pogled na svet.

thebesttravelled.com mreža

Hari Mitsidis trenutno završava knjigu s pričama koje je proživeo na putovanjima, drži predavanja i prezentacije, a nedavno je osnovao thebesttravelled.com mrežu, kako bi ujedinio „prave putnike” iz celog sveta.

– Jednim delom smo „podelili” svet na 1.281 deo, tako da se putnici međusobno takmiče, u mreži imamo već najveće putnike sveta. Pošto omogućujemo međusobnu komunikaciju, ideja je da podelimo ideje, savete i priče o putovanjima sa svima. Takođe, ponekad pružimo besplatna putovanja i cilj je da u budućnosti razvijemo ovo da ljudi iz siromašnijih zemalja takođe mogu da putuju. Thebesttravelled.com je dostupan i na srpskom, ima ga na 24 jezika. Nije lako da se razvije ovakav projekat, ali pokušavam zajedno s ekipom volontera da bude što bolje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari