Ruski predsednik Vladimir Putin objavio je da će gasni gigant Gasprom početi da traži da Ukrajina plaća mesec dana unapred za isporuke koje joj prodaje. Britanski Obzerver je kao komentar objavio šokantni strip u kojem je prikazan Putin kako sedi na prestolu od isukanih bodeža, zavrće ventil za gas Ukrajini i kaže „Dolazi zima“. Pozadina je jarko crvena, a na Putinovim grudima su zakačeni srp, čekić i lobanja. Hladni rat se vratio, bar za neke.


Ali, pre nego što utonemo u drugi hladni rat, bilo bi dobro da se prisetimo zašto je došlo do prvog. Okončanjem komunizma otklonjen je jedan bitan razlog – ekspanzionistička ideja Sovjetskog Saveza i odlučnost zapadnih demokratskih zemalja da joj pružaju otpor. Ali ostali razlozi su i dalje na snazi.

Američki diplomata Džordž F. Kenan ih je definisao kao neurotičnu nesigurnost i istočnjačku pritvornost Rusije i legalizam i moralizam Zapada. Procena hladne računice interesa, mogućnosti i rizika ostala je do danas nedokučiva. Smatra se da je Kenan napravio intelektualnu osnovu Hladnog rata, bar na Zapadu, „dugim telegramom“ iz Moskve u februaru 1946, nakon čega je u julu 1947. usledio njegov čuveni članak u časopisu Forin afers, potpisan sa „X“. Kenan je tvrdio da je nemoguće uspostaviti dugoročni mir između kapitalističkog Zapada i komunističke Rusije zbog spoja tradicionalne ruske nesigurnosti, Staljinove potrebe za spoljnim neprijateljem i komunističkog mesijanizma.

Rusija će, tvrdio je Kenan, težiti da dovede do propasti kapitalizma ne napadom, već mešavinom zastrašivanja i subverzije. Ispravna reakcija, rekao je Kenan, treba da bude „zauzdavanje“ agresije „mudrim i opreznim otporom“.

Za vreme administracije predsednika Harija Trumana zvaničnici SAD su Kenanov stav predstavljali kao zahtev za pripremu vojske za moguću komunističku invaziju na Zapadnu Evropu. To je pokrenulo Trumanovu doktrinu, od koje je potekla logika vojne konfrontacije, NATO i trka u naoružanju.

To je zastrašilo Kenana, koji je tvrdio da je zauzdavanje trebalo da bude ekonomsko i političko. On je bio jedan od glavnih arhitekti Maršalovog plana nakon Drugog svetskog rata. Suprotstavljao se osnivanju NATO.

Nakon Staljinove smrti Kenan se radovao plodotvornim pregovorima sa „smekšalim“ sovjetskim sistemom pod upravom Hruščova. Na kraju je žalio zbog načina na koji je iskorišćen dvosmislen jezik njegovog „dugog telegrama“ i članka, žaleći što demokratske zemlje mogu da vode spoljnu politiku samo na „primitivnom nivou slogana i šovinističkog ideološkog nadahnuća.“

U retrospektivi moglo bi se postaviti pitanje da li su NATO ili američka ekonomska i politička podrška sprečili da Evropa prigrli komunizam. U svakom slučaju, obe strane su se uverile da je ona druga egzistencijalna pretnja, te su obe izgradile ogromne arsenale da bi zagarantovale bezbednost.

Do raspada SSSR nakon svakog kratkog perioda „detanta“ sledila je nova nadogradnja oružja. U vezi s celom tom stvari bilo je nečeg suludog, te nam sada prolazi kroz glavu uznemiravajuća misao da je NATO produžio SSSR-u život obezbedivši mu spremnog neprijatelja.

Da bi moglo da se shvati kako Rusi doživljavaju Ukrajinu, potrebno je sagledati tamošnje događaje kroz njihove naočare. Nakon „pobede“ u Hladnom ratu Zapad je napravio ozbiljnu grešku kada je odbio da ustupi svaki oblik regionalne hegemonije Rusiji, čak i u zemljama poput Ukrajine i Gruzije.

Pod zastavom demokratije i ljudskih prava, Zapad je svesrdno težio da izbaci bivše sovjetske zemlje iz ruske orbite. Veliki broj njih je želeo da pobegne od Kremlja, a NATO se proširio na nekadašnji sovjetski blok u Centralnoj Evropi i čak na bivši SSSR s prijemom Estonije, Letonije i Litvanije. Godine 1996. devedestdvogodišnji Kenan je upozorio da je širenje NATO-a „sramotna strateška greška potencijalno ogromnih razmera.“

Te zapadnjačke zamisli su pobudile rusku paranoju, koja se i danas odražava u teorijama zavere o Ukrajini koje podstiče Kremlj. I baš zato što je Kenan upozoravao da je spoljna politika „utopijska u svojim očekivanjima, legalistička u konceptu… moralistička… i pretenciozna“, cilj politike Zapada treba da bude da se sarađuje s Rusijom da se Ukrajina ne bi raspala.

To znači da Ruse treba saslušati. Rusi su predstavili svoje ideje za rešenje krize. Šire govoreći, oni predlažu „neutralnu“ Ukrajinu po modelu Finske i federalnu državu po modelu Švajcarske. Ono prvo bi uključivalo članstvo u NATO, ali ne i prijem u EU. Cilj drugog je uspostava poluautonomnih regiona.

Blokiranoj između paranoje i moralizma, pred diplomatijom je težak posao. Ali joj nije potrebna stota godišnjica od drugog najkrvavijeg rata u istoriji da bi podsetila da marginalni događaji mogu nepovratno da se otrgnu kontroli.

Autor je član Doma lordova britanskog parlamenta i profesor emeritus političke ekonomije na Univerzitetu Vorvik

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari