Krize suverenog duga poput one u Grčkoj mogu se rešavati samo tako što će i dužnici i zajmodavci preduzimati smele korake. Dužnicima je potreban novi početak kroz otpis duga; zajmodavci moraju da pronađu način da ga obezbede, a da pritom ne nagrađuju loše ponašanje. Da bi se postigao sporazum, potrebe obe strane moraju biti zadovoljene. Zato je potrebno da ozbiljne reforme i znatan otpis duga idu ruku pod ruku. Upravo je iz tog razloga Grčkoj i njenom najvećem zajmodavcu Nemačkoj potreban modus vivendi da bi obnovile pregovore.


Za početak, grčkoj vladi mora da bude jasno da su potrebne hitne ekonomske reforme. Ekonomija zemlje nije samo pretrpela kolaps; ona je strukturalno na izdisaju. Koreni problema Grčke sežu mnogo dublje od mera štednje u proteklih nekoliko godina.

Tako, na primer, domaći pronalazači u Nemačkoj su 2013. podneli oko 917 zahteva za patent na svaki milion stanovnika. Nasuprot tome, domaći pronalazači u Grčkoj su podneli samo 69 zahteva za patent na milion.

Ako Grčka želi prosperitet u vezi s tehnološki naprednom ekonomijom 21. veka, moraće da ga zaradi tako što će stvarati inovativne proizvode koji su konkurentni na svetskom tržištu, upravo onako kako to čini Nemačka. Ako bi to radila, to bi najverovatnije bio generacijski izazov.

Nemačka sa svoje strane mora da prizna ogromne razmere kolapsa Grčke. Ekonomija Grčke je umanjena za oko 25 odsto od 2009; stopa nezaposlenosti iznosi 27 odsto, pri čemu je stopa nezaposlenosti među mladima gotovo pedeset odsto. Kada se Nemačka suočila sa sličnim okolnostima ranih 1930-ih, njeni zajmodavci su slegali ramenima, a posledična nestabilnost je omogućila uspon Adolfa Hitlera. Međutim, nakon Drugog svetskog rata, Nemačkoj je dug znatno smanjen, što joj je omogućilo da se ponovo izgrađuje. S obzirom na to iskustvo, ona treba da shvati važnost smanjenja duga zemlje kada teret njegovog pokrivanja postane neodrživ.

Argument da zemlji treba da se ponudi novi finansijski početak je i ekonomičan i moralan. Mnogim bankarima je to teško da shvate, jer njihova industrija ne zna za moral – samo za suštinske činjenice. I političari imaju tendenciju da svoje kompase podešavaju ka neprestanom lovu na glasove. Za pronalaženje efikasnih i moralnih rešenja neophodno je autentično državništvo, što je nažalost prava retkost za vreme krize evra.

Grčki premijer Aleksis Cipras i nemačka kancelarka Angela Merkel sada imaju priliku da dorastu izazovu kao evropski državnici. Od kada je Cipras izabran na funkciju u januaru, nemački zvaničnici su jedva suzdržavali svoj bes što se levičarska novoformirana vlada male zemlje u bankrotu usuđuje da osporava jednu od ogromnih svetskih ekonomija. Ministar finansija Volfgang Šojble je na primer više puta pokušao da isprovocira Grčku da napusti evro.

Ciprasova reakcija na ove provokacije je jasna i dosledna – Grčka treba da ostane u evrozoni, a za to joj je potreban novi finansijski početak. Grčki narod je 5. jula podržao svog mladog, harizmatičnog lidera ubedljivim „ne“ nerazumnim zahtevima zajmodavaca njegove zemlje. Njegova odluka će jednog dana biti priznata kao pobeda Evrope nad onima koji bi više voleli da raskomadaju evrozonu, nego da daju Grčkoj šansu za novi početak u njenim okvirima.

Ulozi ne bi mogli biti veći na sastanku koji će najverovatnije ove nedelje održati Cipras i Merkelova. Ekonomski troškovi mrtve tačke su katastrofalni za Grčku i predstavljaju ozbiljnu pretnju po Evropu. Propast prošlonedeljnih pregovora izazvao je paniku među bankama, dok je grčka ekonomija paralizovana, a njene banke na ivici nesolventnosti. Da bi banke uopšte oživele, one moraju biti spasene tokom narednih nekoliko dana.

Ako se Cipras i Merkelova sastanu samo kao političari, rezultati će biti katastrofalni. Grčke banke će biti dovedene do ivice propasti, zbog čega će troškovi spasavanja Grčke i evrozone biti neizdržljivo veliki. Međutim, ako se dvoje lidera sastanu kao državnici, spasiće Grčku, evrozonu i posrnuli evropski duh. Uz obećanje znatnog otpisa duga Grčke i zbližavanje Grčke i Nemačke, vratiće se ekonomsko pomirenje. Zalozi će se vratiti u banke. Ekonomija će se vratiti u život.

Cipras treba da uveri Merkelovu da će Grčka živeti u okviru svojih mogućnosti, a ne kao hronični „maloletnik“ pod nadzorom Evrope. Da bi se obezbedio takav ishod, vremenom treba izvršiti otpis duga i uvesti stroge reforme prema dogovorenom rasporedu, pri čemu sve strane treba da se drže obećanja, dok god to i druge čine. Grčka je srećom zemlja izuzetnih talenata, sposobna da iz temelja izgradi nove konkurentne sektore ako joj se za to ukaže šansa.

Merkelova sada mora da zauzme novi stav koji je suprotan onom koji je do sada imao njen ministar finansija. Šojble je nesumnjivo jedna od važnih političkih figura, ali je njegova strategija za spasavanje evrozone tako što će izbaciti Grčku iz njenih okvira pogrešno utemeljena. Merkelova sada mora da se umeša u diskusiju da bi sačuvala Grčku kao deo evrozone, a to podrazumeva umanjenje dužničkog tereta zemlje. Ako bi se u ovoj fazi postupilo drugačije, to bi dovelo do nepovratnog razdora između bogatih i siromašnih i moćnih i slabih u Evropi.

Pojedini, naročito stalno cinični bankari, tvrde da je previše kasno za spasavanje Evrope. Nije kasno. Mnogi uticajni lideri i građani u Evropi smatraju da je tržište ograničeno moralnim okolnostima, kao što je potreba da se ublaži ekonomska patnja. To je izuzetno koristan adut. To Merkelovoj omogućava da ponudi Grčkoj novi početak jer je to ispravno učiniti i zato što se to poklapa sa iskustvom i istorijom Nemačke.

Ideja o etičkom pristupu grčkoj krizi možda bi mogla da zvuči apsurdno čitaocima finansijske štampe, a mnogi političari će je nesumnjivo smatrati naivnom. Ipak, većina evropskih građana bi je mogla prigrliti kao razumno rešenje.

Evropa se izdigla iz ruševina Drugog svetskog rata zbog vizije državnika; sada je dovedena do ivice propasti svakodnevnom arogancijom, korupcijom i cinizmom bankara i političara. Vreme je da se vrati državništvo zarad aktuelnih i budućih generacija u Evropi i svetu.

Autor je profesor održivog razvoja i politike zdravlja i menadžmenta i direktor Instituta Zemlja pri Univerzitetu Kolumbija. Takođe je specijalni savetnik generalnog sekretara UN za Milenijumske ciljeve razvoja

Copyright: Project Syndicate, 2015.

www.project-syndicate.org

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari