Premijerovi javni radovi 1

Došo, i doneo. Tako na seoskim svadbama u Zapadnoj Srbiji, „čauš“ (onaj sa velikom zakićenom kapom, koji vodi „konferansu“) iz sveg glasa objavljuje ko je došao i šta je doneo.

Pa ređa. Kum došo i doneo „kola leba (kolač), brava, akov rakije, šporet za mladence i lepog dara za roditelje, hvala kume i amin svatovi“, završava „recital“ čauš.

Tako prošle nedelje u Niš došao premijer sa svatovima. Ministrima, kabinetima, administracijom. Ne na svadbu, već da radi. Došao i doneo. Umesto „brava i kolača“, dve milijarde. Ili ko više voli, sedamnaest miliona evra. Suficita. Tuđe pare nije dirao. Odužili se i domaćini. Koliko su oni potrošili za „doček i muziku“ niko ne objavljuje. Uglavnom, nisu škrtarili. Ne postaje se tek tako prestonica. Makar i na pet dana. Oronula kasarna postala hostel sa tri zvezdice. Zasade ofarbane. Sve na unapred utvrđenim „pravcima posete“ doterano i umiveno. Narod u redovima čeka da kod „ovih gore“ reši ono što nisu mogli kod „onih dole“.

Našoj kolumni, kao savetnici i asistentkinji svih vlada za borbu protiv „obrnute ekonomije“, odmah se „upalila lampica“ (kako i ne bi, kad sedamnaest godina posmatramo događaje, vremena i ljude). Već smo ranije predlagali „javne radove“ kao jedan od najboljih lekova i ekonomskih multiplikatora u vremenima kriza i nezaposlenosti. Odlasci premijera, ministara, državnih sekretara, dvorjana i administracije iz regiona u region su taj dobitni javni rad. Niš je „mustra“, sad treba „napraviti sistem“ (omiljena sintagma bivšeg premijerovog ministra, sadašnjeg poslanika u opoziciji).
Evo predloga. U sledeće tri godine, iliti 36 meseci (do pred kraj redovnog mandata), na svaka tri meseca, ide se u drugi regionalni centar na pet dana. Sa čitavom svitom. Odredi se tačan termin i redosled gradova i regiona. Na primer, 15 januara Novi Pazar, 15 aprila Užice, i sve tako redom, dok se obiđe i sastavi ceo krug (naravno ne opet u Niš, nego u Leskovac ili Vranje). Tako bi svaki grad i region mogao da planira kako će dočekati premijera. Ovi što su među prvima na redu će malo više po „kozmetici“. Okrečiti fasade, renovirati sale, sobe i kupatila, asfaltirati pristupne „dolazne“ puteve, očistiti komunalni otpad i divlje deponije, postaviti nove kontejnere, urediti parkove, opraviti semafore, popraviti, ili makar „prikrpiti“ pešačke staze, koševe i golove na igralištima, toalete po školama i domovima zdravlja.

Oni „kasniji“, ove „brze“ radove, najvažnije za vizuelni efekat, nikako ne treba da rade odmah. Pa da se ruinira dok „dođu“. Nego sve po termin planu posete. Početi „veliko spremanje“, tri meseca pre posete. Da u „danu D“ sve bude cakum-pakum. Oni imaju vremena i za kapitalne javne projekte. Rekonstrukcija škole, dečijeg vrtića, mosta, pijace, sportske dvorane. Ne treba štedeti. Neka ima za plate i „posetu“. Bolje da ostave dobar utisak pred „šefom“, nego da ispunjavaju „želje i pozdrave“ naroda i odbornika. Sve će to premijer pozlatiti. Ko ostavi bolji utisak, daleko može stići. Možda i do neke fotelje u prestonici. Da deca ne budu sama dok studiraju. Čak i do ambasadora, bre. Kome su deca u inostranstvu. Konačno, premijer ne samo da dolazi, nego i „donosi“. U Nišu je postavio „normu“. Dve milijarde po regionu. Kad se svim opštinama u regionu razdeli, imaće da se pokriju rashodi i preživi ostatak mandata.

Dakle, da rezimiramo. Naš javni rad će zaposliti (na određeno vreme, dok se pripremi i završi „poseta“) hiljade nezaposlenih i pokrenuti lokalni ekonomski razvoj i platežno sposobnu tražnju. Budžet će se istrošiti, ali će ostati uređeni i našminkani gradovi i opštine na pravcima „posete“. Doći će i 24 milijarde iz državnog budžeta. Makar da se kompenzira nedavno smanjenje procenta povraćaja „lokalu“ poreza na zarade.

Finalnu smotru „premijerovog javnog rada“, treba održati u najuspešnijem premijerovom javnom radu. Beogradu na vodi. Za tri i po godine biće gotova neka dvorana, pa da premijer uzvrati gostoprimstvo. Kako i dolikuje. Oni njega u vojničkim kasarnama, on njih u „pet zvezdica“. Da se rezimiraju utisci i podvuče crta. Konstatuju veliki uspesi, najveći u okruženju.

Svako ko bi pomislio, ili ne daj Bože rekao, da mu naš slučaj liči na onog Potemkina (koji je za caricu Katarinu, kada je putovala na Krim, pored puta pravio gradove od kartona, da se „pokaže“), nije dobrodošao u našu kolumnu. Jer smo mi vrlo ozbiljno shvatili ovaj projekat, sa višestrukim pozitivnim efektima. Honorar za ideju nećemo tražiti, jer su nam korisni predlozi u „opisu posla“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari