Po peti put prošlo je sto dana Vučićeve vlade.

U pet godina imao je bonus od preko šesnaest meseci da se inovirani, rekonstruisani, novoizabrani timovi izvršne vlasti zalaufaju, konsoliduju i pokažu znanje i namere. Ova poslednja ekipa kontinuiteta startovala je sa kontroverznom premijerkom koja je pokazala da osim digitalizacije najbolje radi marketing za Vučića. Pošto joj je popunio kabinet svojim najpoverljivijim ljudima i to po pravilu onima koji su u javnosti prepoznati kao “ hodajući incidenti“, Vulin, Stefanović, Gašić, ostavio joj je taman toliko prostora da ga odmeni kada je premoren. Mada takvih prilika nije bilo mnogo, može se reći da je za minulih sto dana Brnabićeva vidno napredovala u pridobijanju njegove pažnje i poverenja, podražavanjem, dakle, mimezom njega i njegove retorike.

Kao naslednica konsolidovanih finansija i pune kase, što je bezbroj puta ponavljala kao hvalu, uspela je mimetski da smiri štrajkače „Fijata“ i “ Goše“ i nikada, kako joj i priliči, nije odgovorila na pitanje kako je moguće u ozbiljnoj državi da neki šalabajzerski vlasnik pet godina ne plaća državi porez niti plate zaposlenima a pogotovo zašto nije u zatvoru ? Iako joj je Vučić namenio razdvojenu funkciju, da se više bavi ekonomijom dok je politikom trebalo da se bavi Dačić, pokazalo se da ni jednu ni drugu funkciju nije imao nameru da prepusti već je o svim bitnim i ekonomskim i političkim temama, uključujući i sečenje raznih vrpca, ostavio sebi. Postalo je sasvim uobičajeno, za ovih sto dana, da šef države priča o BDP, pregovorima sa MMF, povećanju, zapravo vraćanju plata i penzija, novim investicijama, pa se Brnabićeva dostojno držala i drži takvog statusa, svodeći se na ponavljanje Vučićevih umotvorina i konstrukcija. „EU je strateški partner Srbije i Vlada Srbije uvek ima jednu i jasnu poruku – Evropska unija je cilj prema kojem idemo. Rusija je naš prijatelj i ekonomski partner i nema ničeg više u tom odnosu“, po ko zna koji put je ponovila, a ja bih dodala, izuzev budnog oka i nadzora deklarisanog rusofila Nenada Popovića, koji je ničim izazvan dobio ministarsko mesto bez portfelja u „njenoj“ Vladi. Gaf koji joj se neće zaboraviti jeste i pravdanje ambasadoru Ruske Federacije, stenogramom njenog intervjua „Blumbergu“. „Proslavila“ se razumevanjem za prostačka i mrzačka saopštenja Vulinove partije prema uredniku „Krika“ i ostala neodređena prema Vulinovoj tetki čije pare je isti „uvozio“ u zemlju devet po devet hiljada dolara… Pokazala je da ne zna šta je nacionalni interes, svaljujući odgovornost na nadničare „Fijata“ da ga ugrožavaju, a prezentovala je i vidno neznanje o nacionalnim simbolima, svrstavajući i Vučića među njih.

Otkrila je svoj profesionalni, ljudski i demokratski kapacitet svrstavajući se na stranu svog ministra, Šarčevića, koji je omalovažavajući i ignorišući zahteve kolektiva, dece i roditelja smenio direktora zemunske škole. Možda će ministra javnost zaboraviti, kao što za njega nije znala pre postavljanja na ovu funkciju, ali premijerka će ostati upamćena po usvojenim zakonskim izmenama kojima se daju besprimerna ovlašćenja ministru prosvete, što će, nužno, rezultirati novim udvorištvom, manipulacijama i korupcijom. U tom kontekstu je razumljivo zašto je premijerka obnevidela na „medijski mrak“ i zašto ne razume proteste medijskih udruženja, nevladinih organizacija i građana, posle gašenja novina „Vranjskih“ kao i zašto je izjavila golu neistinu da se država povukla iz medija..

Pošto je prema Ustavu Vlada nadležna za spoljnu politiku zemlje, valjda je svesna niza činjenica koje upućuju na sve gore, ili nikad gore, odnose između Srbije i Hrvatske, čemu je, sasvim sigurno, svojim nečinjenje doprinela i sama. Pustiti hodajuću bruku, Vulina, da ode u Dalmatinsku zagoru, nije ništa drugo nego prst u oko dobrim odnosima, a još oćutati njegovo rehabilitovanje osuđenih ratnih zločinaca po Srbiji, mnogo je više i opasnije od kokošjeg slepila.

Baš lepo što je olakšala posao poslodavcima da ne moraju čekati u redovima za overu zdravstvenih knjižica, ali nije pomenula da li će se ovom overom kontrolisati i sami poslodavci u izvršavanju svojih obaveza prema državi i zaposlenima. Ideja da se gestapovski proveravaju bolovanja i krešu plate do besmisla, kao da su svi zaposleni manipulanti i varalice, ne govori u prilog njenog razumevanja potlačenih. Naprotiv!

U prvih sto dana ove vlade koja, očito, crpi legitimitet od Vučića i njegove mimeze, nije ostvaren najavljivani napredak i privredni rast a nije nagovešten nijedan hrabar reformski potez u saniranju rupa bez dna – javnih preduzeća. Možda se zato uveliko rogobori o još jednoj rekonstrukciji? Sa Anom ili bez nje, svejedno, bitno je onom ko odlučuje, dakle, Vučiću!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari