2025. ili 1984. 1

Žan-Klod Junker, predsednik Evropske komisije, širio je optimizam tokom svog „obraćanja naciji“ prošle nedelje.

Vetar ponovo duva u jedra Evrope, zaključio je Junker. Evropskim medijima najviše pažnje u njegovom govoru u Strazburu privuklo je zalaganje da sve zemlje članice Evropske unije prihvate evro kao svoju valutu. Ta njegova vizija uglavnom je kritikovana kao nerealna.

Što se tiče proširenja EU, sva pažnja bila je usmerena na njegovu ocenu, koja se mnogo ne razlikuje od stava većine u Uniji, da se Turska „džinovskim koracima“ udaljava od integracije što „isključuje članstvo Turske u doglednoj budućnosti“. A mi, „mala braća“, sa Zapadnog Balkana gotovo da nismo bila ni pomenuta. Jedino u smislu da za ovog Junkerovog mandata Komisije daljeg proširenja neće biti – a to je poznati Junkerov stav.

A onda je „procurio“ dokument Komisije iz kojeg se zaključuje da će u narednih 16 meseci biti izrađena izvesna strategija koja bi podrazumevala ulazak Srbije i Crne Gore u EU do 2025. godine. I Crna Gora i Srbija pozdravljaju to što se EU, kada je o daljem proširenju reč, zalaže za individualan pristup. Crna Gora je u evrointegracijama odmakla dalje od Srbije, pa bi mogla da se nada prijemu i pre 2025. Za Srbiju ta godina, kao „krajnji rok“, mada da je tako niko ne može garantovati, izgleda realističnije.

Ako je tačno – a biće da jeste – da se Turska džinovskim koracima udaljava od EU, možda bi se slično moglo reći i za Srbiju samo u obrnutom smeru, pod pretpostavkom da Evropi zaista jeste najbitnije da se Beograd odrekne Kosova. Ako je, dakle, tako, nedavno političko bratimljenje Aleksandra Vučića i Ramuša Haradinaja predstavlja deo tih naših džinovskih koraka.

Upućeni u evropske političke tokove kažu da su politički kriterijumi uvek najvažniji kada je o proširenju EU reč – primeri prijema Bugarske i Rumunije pre deset godina to dokazuju. Na temeljne principe i vladavinu prava može se i zažmuriti – osim ako država kandidat baš pretera.

Ali nam je šef diplomatije skeptičan. „Nadam se da ćemo ući u EU pre nego što se raspadne“, rekao je Ivica Dačić nedavno. „Stvara se utisak da nikada nećemo ni ući u Uniju“, kazao je još. Slično nam kaže i prijateljica Jelena Guskova – „nikad nećete ući u EU“. A da uđemo, treba nam i jasna spoljna politika. A ne da „srljamo kao guske u maglu“, što reče Stjepan Radić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari