Podaci objavljeni u Studiji o preduzetništvu žena u Srbiji koji govore da 22 odsto preduzetnica zapošljava do 10 ljudi, dok se samo četiri odsto njih može pohvaliti da su vlasnice, ili da upravljaju većim preduzećem, najbolje svedoče o tome na kom nivou se nalazi žensko preduzetništvo.

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Situacija je, reklo bi se, još alarmantnija ako se zna da više od 50 odsto doktora nauka čine upravo žene, da ne govorimo o tome da više od 50 odsto radno sposobne ženske populacije ne ulazi na tržište i ekonomski je neaktivno. Sanja Popović Pantić, predsednica Udruženja poslovnih žena Srbije, objašnjava za Danas da čak 90 odsto tzv. ženskih preduzeća čine mikro firme (do 10 zaposlenih), kao i da taj procenat odgovara strukturi ukupnog broja mikro, malih i srednjih preduzeća u kojoj dominiraju mikro preduzeća. „Većina mikro preduzeća, zapravo, ne želi da raste i ja mislim da to i nije loša vest. Preciznije rečeno, mislim da bi se trebalo fokusirati na podršku njihovoj održivosti, a ne na to da se po svaku cenu razvijaju i prerastu u mala preduzeća. S druge strane, kad je reč o malim preduzećima koja pokazuju vitalnost, programima podrške trebalo bi podstaći njihov razvoj i otvaranje novih radnih mesta jer jedino u tom slučaju možemo govoriti o produktivnom zapošljavanju“, kaže sagovornica Danasa.

Komentarišući podatak da je radno sposobna ženska populacija više prisutna na neformalnom tržištu, što je u koliziji sa njihovim obrazovanjem, s obzirom na to da 60 odsto žena ima fakultetsku diplomu, ona podseća da visok procenat poslovanja u neformalnoj ekonomiji nije samo karakterističan za žene, već i za muškarce. Dodaje da jedan od ključnih razloga za takvo stanje leži u činjenici da registrovanje biznisa iziskuje određene (često ne tako male) troškove, koji predstavljaju značajno opterećenje, posebno za početnike.

Nesporno je da žensko preduzetništvo predstavlja veliki potencijal. Činjenica je, međutim, da se taj potencijal ne može iskoristiti bez finansijske podrške države, u vidu povoljnih kredita Fonda za razvoj, ali i raznih oblika edukacije. Očekuje se da će novi zakon o mikrofinansiranju, koji bi trebalo da bude usvojen 2016. godine, olakšati pristup izvorima sredstava i ubrzati razvoj ovog segmenta privrede.

– Fond za razvoj je u jednom periodu imao posebne kreditne linije za žene a sada ih više nema. S druge strane, Ministarstvo privrede je u 2015. imalo poseban program podrške ženskim preduzećima a i EBRD je pokrenuo program posebnih kreditnih linija namenjenih ženama. Ponuđeni su krediti za koje nije potrebna kolaterala, a i kamata je nešto povoljnija. Dakle, pomaka ima, ali uvek može i treba više. Pre svega mislim na zakonsko regulisanje mikrofinansiranja u Srbiji, koji je osnovni finansijski instrument i prirodni pratilac mikro firmi. Nadam se da će ove godine biti usvojen zakon o mikrofinansiranju, koji će omogućiti veću diverzifikaciju instrumenata za mikrofinansiranje i time olakšati pristup izvorima finansiranja za mikro preduzeća među kojima preovlađuju ženska – kaže Sanja Popović Papić.

Jedan od doprinosa koji Udruženje poslovnih žena Srbije daje razvoju preduzetništa svakako je i projekat „Pogledaj moju priču i postani preduzetnica“, koji se realizuje u saradnji sa Ambasadom SAD u Beogradu. Deo tog projekta je i putujuća izložba fotografija, ali i trening radionica, koja je pod nazivom „Biti ili ne biti preduzetnica“, nedavno održana u Beogradu. Prema rečima naše sagovornice cilj ovog projekta je da motiviše potencijalne preduzetnice da se samozapošljavaju, što znači da je među polaznicama radionice i učesnicama panela, bilo predstavnica već registrovanih firmi.

– Imam utisak da nove generacije preduzetnica prilično pragmatično razmišljaju. Činjenica je, takođe, da su dobro informisane jer koriste internet preko kojeg nalaze inspiraciju za preduzetništvo, kao i potrebne informacije za start ap. S druge strane, formalno obrazovanje pruža malo mogućnosti za sticanje preduzetničkog znanja i preduzetničkih veština, pre osnivanja biznisa, a za tim postoji velika potreba. Zato je mentorstvo jedan od ključnih oblika nefinansijske podrške koja im je potrebna, ali i neformalna edukacija. Kroz mentorstvo imaju priliku da uče od iskusnih i da početničke prepreke lakše savladavaju. U Udruženju poslovnih žena Srbije imamo s tim odlična iskustva. Već smo ispratili jednu generaciju nekadašnjih početnica koje su sada drugima mentorke i pomažu im da dopru do tržišta, izaberu prave saradnike, formiraju konkurentnu ponudu proizvoda ili usluga, kao i da se lakše snađu u šumi propisa koji su potencijalne zamke na putu ka razvoju sopstvenog biznisa – ističe Sanja Popović Papić.

Da još uvek kaskamo za razvijenim državama o tome nedvosmisleno govori podatak da se, recimo u Francuskoj i Velikoj Britaniji, na čelu jednog od četiri preduzeća nalaze dame, dok su u Japanu zastupljene sa 23 odsto. U SAD, čak osam miliona žena upravlja firmama i zanimljivo je da te firme beleže dva puta brži rast od onih kojima upravljaju muškarci. Sličan trend prisutan je i u Kini, gde čak 25 odsto poslova započinju žene, dok u Africi, Aziji i Latinskoj Americi, žene dominantne u poslovima vezanim za proizvodnju, plasman i prodaju hrane. Žensko preduzetništvo u evropskim državama doživelo je ekspanziju početkom devedesetih godina prošlog veka, kada su čak trećinu firmi u Holandiji, Danskoj i Nemačkoj osnovale žene.

Poruka državi

– Oni koji odluče da se oprobaju u privatnom biznisu ne mogu u startu da procene da li će moći da plate razne fiskalne i parafiskalne namete. Zato obavljaju posao u sivoj zoni. Imajući sve to u vidu mislim da je potrebno mnogo veće angažovanje države kako bi se kod preduzetnika razvila svest o tome da registrovanjem firme otvaraju prostor ne samo za razvoj sopstvenog biznisa, već i za bolji društveni status. Ali, paralelno s tim, ili čak pre toga, neophodno je da država smanji broj fiskalnih i parafiskalnih nameta, čime bi se preduzetnicima koji posluju u sivoj zoni izbili iz ruku svi argumenti protiv legalizovanja biznisa. U tom slučaju bi i država imala puno pravo da sankcioniše poslovanje u „neformalnoj“ ekonomiji – komentariše Sanja Popović Pantić, predsednica Udruženja poslovnih žena Srbije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari