Najpoznatiji akva-park u Srbiji je onaj u Jagodini, napravljen po ugledu na slične parkove u Grčkoj. Osim lokalnog stanovništva jagodinski akva-park počeo je da okuplja i turiste-prolaznike, i upravo je to šansa koju bi Srbija mogla da iskoristi i nadomesti, na primer, nedostatak mora. U Srbiji su izgrađena još dva akva-parka, u Aranđelovcu i Bačkom Petrovcu, dok onaj u Beogradu, čija je izgradnja počela 2007. godine, čeka bolja vremena.

Ovi podaci izneti na skupu „Ekonomija zabave – investicioni modeli ekonomskog razvoja“, koji je organizovao Danas konferens centar, ukazuju na to da država mora da prepozna potencijal industrije zabave. Pošto Srbija nema more, akva-parkovi bi, tvrdi Nikola Seneši, izvršni partner u kompaniji Volf MekGil, mogli da privuku veliki broj turista i pomognu oporavak ekonomije naše zemlje. On procenjuje da bi Srbija, zahvaljujući svom geografskom položaju, mogla da privuče dosta turista u tranzitu. U prilog toj konstataciji izneo je podatak da kroz našu zemlju prođe 2,5 do tri puta više ljudi u odnosu na ukupan broj turista. Seneši podseća da su svoj doprinos razvoju akva-parkova dali Jagodina, Bački Petrovac i Aranđelovac, i naglašava da je povoljna investiciona klima preduslov za razvoj ove „visoko profitabilne grane“.

– Lokalne samouprave moraju da obezbede prostor za akva-parkove, koji kod nas ne postoje ni kao urbanistički, ni kao pravni parametar. Gradnja akva-parkova tretira se kao gradnja poslovnog prostora. Zanimljiv je primer Nemačke, gde država subvencioniše dosta toga, između ostalog i korišćenje vode. Nasuprot tome, u Srbiji se prema onima koji izraze želju da grade akva-parkove odnose kao prema investitorima koji ulažu u izgradnju hotela – ističe Seneši.

Prema njegovim rečima, akva-parkovi bi u svakom manjem gradu duplirali broj turista, a da bi sve to moglo da se izvede trebalo bi organizovati komercijalne fondove koje bi država okrenula malo više ka industriji zabave. Rezultati istraživanja sprovedenog u Nemačkoj pokazuju da ova vrsta zabave donosi zaradu od 0,40 evra na svaki potrošeni evro, ali osim finansijskog aspekta ova industrija, tvrdi Seneši, ima i socijalni karakter. „Imamo situaciju da Beograd, kao grad od gotovo dva miliona stanovnika nema akva- park, to jedna država ne bi smela sebi da dozvoli“, istakao je Seneši.

Tatjana Kos, konsultant Action parka Španija, predstavila je svoju firmu, čije je sedište u Španiji, a koja se bavi izgradnjom akva-parkova, počev od ideje do proizvodnje. Predstavljajući jedan od svojih poslednjih velikih projekata, akva-park u Osijeku, Kos je rekla da hektar ovakvog projekta košta od milion do 1,8 miliona evra i da se investicija poput te, tik uz granicu sa Srbijom, isplati na rok od pet do deset godina.

– Napravili smo plan i zatvorili finansijsku konstrukciju, karta za ulaz u akva- park prosečno bi koštala sedam do osam evra, i ako bi park radio 120 dana u godini, troškovi bi iznosili 1,7 miliona evra. Prema našim procenama, ukupna investicija premašila bi sedam miliona evra – rekla je Kos.

Boris Bjelica, partner u Soliditi ril estejt, predstavio je jedan od najvećih i najstarijih Diznijevih zabavnih parkova na svetu, onaj u Orlandu, koji se prostire na površini od 12.600 hektara, što je približno prostranstvu od Novog Beograda do kraja Ade Huje. Bjelica je rekao da taj zabavni park godišnje poseti 52 miliona turista, od čega 48 miliona Amerikanaca, a da posetioci potroše 24 milijardi evra.

– Park u Orlandu ima 450 hotela, 116.000 soba, 5.300 restorana i 216.000 zaposlenih. Osim toga, u regionu koji obuhvata četiri okruga ima 12 šoping centara i 2.000 jezera. Ovaj zabavni park nalazi se na teritoriji centralne Floride i posao ide dobro jer lepog vremena ima tokom cele godine, tako da i akva-parkovi rade sve vreme – kaže Bjelica.

Govoreći o istorijatu parka Bjelica je napomenuo da je nastao 1971. kao prvi Diznijev park, a da je nakon toga otvoreno na desetine drugih širom SAD.

– Ovo je na neki način bio pandan Diznilendu i u njegovu izgradnju uloženo je tadašnjih 250 miliona dolara. Sada bi to bile milijarde dolara. U Orlandu je tada živelo nešto manje od 400.000 ljudi, a sada je to regija u kojoj je nastanjeno 2,2 miliona ljudi. Gde je Srbija u ovome? Imamo lošu infrastrukturu, mnogo ideja, ali slabu realizaciju. Ono što bi trebalo uraditi je napraviti dobar političko-pravni okvir, prilagoditi urbanističke planove, ali i razvijati oblast nekretnina – zaključio je Bjelica.

Bilge Pakis, direktor prodaje turske firme Polin voter parks end pul sistems predstavio je široku lepezu proizvoda te kompanije, koja je najmodernijim toboganima opremila stotine akva-parkova po celom svetu.

– Imamo tri fabrike u Turskoj i pravimo različite vrste bazena za zabavne parkove. Koristimo različite boje, specijalne svetlosne efekte i zanimljiv dizajn. Naši tobogani postavljeni su u velikim akva-parkovima u Evropi, SAD, ali i u Kolumbiji, Maleziji, Kini. Posebno je atraktivan ogroman tobogan u obliku zmije kobre, u čijim čeljustima završava svaki spust – kaže Pakis.

Odličan primer svakoj zemlji u Evropi može da bude jedna od omiljenih turističkih destinacija na Starom kontinentu. Reč je o Diznilendu, odnosno Dolini Evrope, kako se zove ovo mesto udaljeno tridesetak kilometara od Pariza. Ova svojevrsna atrakcija nastala je pre 20 godina, takoreći na ledini. Sada je to jedan mali grad koji se prostire na 2.000 hektara i u kom živi 30.000 ljudi. Selo, u kojem je nekada živelo 200 ljudi moglo bi, bar je takav plan u narednih 20 godina, da bude mesto u kom će živeti 60.000 ljudi. Diznilend je turistička destinacija broj 1 u Evropi, a sve je počelo 1987. kada je privatna kompanija dobila od francuske države zemlju na korišćenje besplatno. Koliko dobro posluje ovakav jedan sistem, pokazuje i činjenica da je tokom krize ovaj grad posetilo 16 miliona ljudi, a da je atrakciju poput Ajfelove kule videlo sedam miliona ljudi.

Nikola Seneši, izvršni partner u Volf MekGil

Lokalne samouprave moraju da obezbede prostor za akva-parkove, koji kod nas ne postoje ni kao urbanistički, ni kao pravni parametar, već se njihova gradnja tretira kao poslovni prostor. Zanimljiv je primer Nemačke, gde država subvencioniše dosta toga, između ostalog i korišćenje vode. Nasuprot tome, u Srbiji se prema onima koji izraze želju da grade akva-parkove odnose kao prema investitorima koji ulažu u izgradnju hotela.

Tatjana Kos, konsultant Action park Španija

Hektar zemljišta za izgradnju akva-parka u Osijeku, košta od milion do 1,8 miliona evra, ali se investicija poput ove isplati za pet do deset godina. Zatvorili smo finansijsku konstrukciju i prema toj računici karta za ulaz u akva-park prosečno bi koštala sedam do osam evra, i ako bi park radio 120 dana u godini, troškovi bi iznosili 1,7 miliona evra.

Boris Bjelica, partner u Soliditi ril estejt

Jedan od najstarijih Diznijevih zabavnih parkova na svetu, onaj u Orlandu, koji se prostire na površini od 12.600 hektara, godišnje poseti 52 miliona turista koji potroše oko 24 milijarde evra. Ako me pitate gde je Srbija u svemu tome, rekao bih da imamo lošu infrastrukturu, mnogo ideja, ali slabu realizaciju. Zato je neophodno prilagoditi urbanističke planove, ali i razvijati oblast nekretnina.

Bilge Pakis, direktor prodaje Polin voter parks end pul sistems, Turska

Imamo tri fabrike u Turskoj i pravimo različite vrste bazena za zabavne parkove. Koristimo različite boje, specijalne svetlosne efekte i zanimljiv dizajn. Naši tobogani postavljeni su u velikim akva-parkovima u Evropi, SAD, ali i u Kolumbiji, Maleziji, Kini. Posebno je atraktivan ogroman tobogan u obliku zmije kobre, u čijim čeljustima završava svaki spust.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari