Cena nafte se neretko smatra svojevrsnim pokazateljem „zdravlja“ svetske ekonomije. Ali, ono što se često gubi iz vida jeste činjenica da može da služi i kao „barometar“, odnosno upozorenje da dolaze geopolitičke bure. Uistinu, ako imamo u vidu dramatičan pad cene barela sirove nafte, sa gotovo 150 dolara, koliko je iznosio u junu 2008, na oko 30 dolara u ovom trenutku, stičemo zaključak da je gotovo izvesno da će to nastaviti da bude okidač za potrese koji sežu dalje od svetskih tržišta energetike i roba, naročito kada je reč o Evropskoj uniji. Kolebanja cena „crnog zlata“ su u očiglednoj vezi sa finansijskom nestabilnošću, ali uzročno-posledična povezanost nije u skladu sa mišljenjem većine stručnjaka.

Naime, kada cena nafte raste uporedo se povećavaju i troškovi u većini bogatih industrializovanih država, što znači da navedeni trend predstavlja kočnicu za rast. Ilustracije radi, nagli skok cena ovog energenta vodio je globalnim recesijama zabeleženim 1973, 1979, 2000. i 2008. godine. Ali, moguće je da se odigra i suprotan scenario, odnosno da ekonomska stagnacija izazove pad cena nafte, od čega na kraju finansijsku korist mogu da izvuku i vlade i potrošači u podjednakoj meri. Nakon kraha investicione banke Leman braders 2008. godine zabeležen je pad cena nafte u iščekivanju ekonomske stagnacije, dok je situacija umnogome izmenjena kada su države u razvoju doživele snažan rast. U tom kontekstu, nedavno smanjenje cena nafte ne iznenađuje, ako se uzme u obzir da takva pojava prati znake slabosti na tržištima zemalja u usponu, sa mogućim izuzetkom Indije.

Istovremeno, cene nafte danas mogu da budu moćan izvor pritisaka koji postoje na razlitičim nivoima i postoji očekivanje da će reforme u svetskoj ekonomiji biti sprovedene kao odgovor na zabrinutosti u vezi sa klimatskim promenama. Moguće je da napori koji se trenutno preduzimaju da se „zauzda“ globalno zagrevanje nemaju previše uticaja, ali gledano na dugoročnom planu činjenica da fosilna goriva značajno utiču na povećanje nivoa ugljen dioksida u atmosferi, odnosno izazivaju klimatske promene, verovatno će podstaći kreatori politika i investitori da preduzmu ozbiljne korake. Navedeni zaključci upućuju na ono što nemački ekonomista Hans-Verner Šin naziva „zeleni paradoks“. Mogućnost da će upotreba fosilnih goriva jednog dana biti ograničena predstavlja veliki podsticaj za proizvođače nafte da prodaju što više svojih proizvoda pre nego što takve mere stupe na snagu. Verovatno su na isti način razmišljali i lideri Saudijske Arabije kada su se posle smanjenja cena „crnog zlata“ oglušili o preporuke Organizacije zemalja izvoznica nafte da umanje proizvodnju. Krajnji rezultat jeste dalji pad cena nafte i sve veći podsticaji za kupce da kupuju automobile koji troše veliku količinu benzina.

U industrijalizovanom svetu, čak i u Sjedinjenim Državama, koji su sve važniji proizvođač benzina, niske cene nafte su nesumnjivo dobre za ekonomiju kratkoročno posmatrano. Bez sumnje, na taj način se doprinosi i stabilizaciji „krhke“ evorozone. Ipak, prognoze su daleko od ružičastih. Istorija obiluje primerima međupovezanosti tehnoloških dostignuća i dostupnosti sirovina, što je imalo ogroman uticaj na geopolitičkom planu. Između ostalog, Britanija je zahvaljujući hrastovim šumama postala vodeća pomorska sila sveta u „eri plovidbi“, kada je valjano snadbevanje drvnom građom predstavljalo ključ za uspostavljanje kontrole nad morima. Takođe, za vreme Industrijske revolucije ugalj i čelik postali su strateška roba, dok su borbe oko nafte obeležile veći deo 20. veka, uključujući Prvi svetski rat, kada je gubitak rimskog benzina doprineo krahu Nemaca na Zapadnom frontu 1918. godine. Stoga, nagle promene cene energenata mogu takođe da izmene geopolitički pejzaž i da izazovu političku nestabilnost. Danas se stiče utisak da nafta sledi putanju drvne građe i čelika, odnosno da gubi svoj strateški značaj. Nesumjivo je da će za zadovoljavanje potreba savremenog života, uključujući obradu i skladištenje podataka, biti i dalje potrebni izvori energije, ali oni će sve češće dolaziti iz drugih pravaca.

Autor je profesor istorije i međunarodnih odnosa na Univerzitetu Prinston

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari