Izgradnja multifunkcionalnih sportskih objekata na prostoru postojećih, pre svega stadiona Crvene zvezde i Partizana, neće biti moguća ukoliko klubovi ne pokrenu inicijativu za prenamenu građevinskog zemljišta. To bi dalje značilo da će biti propuštena šansa da u Srbiji budu izgrađeni moderni sportski stadioni. Ovako bi ukratko mogla da glasi poruka učesnika jubilarne, 50. po redu konferencije Danas konferens centra pod nazivom „Privatizacija i investicije u sportsku infrastrukturu“.

Moglo se čuti i to da klubovi u Srbiji nisu svesni svoje uloge i da o ovom problemu i ne razmišljaju. S druge strane, predočen je primer Velike Britanije koja je, zahvaljujući dobroj organizaciji, uspela da godinu dana pre otvaranja Olimpijade u Londonu, izgradi infrastrukturu neophodnu za održavanje Olimpijskih igara 2012.

Aleksandra Damnjanović Petrović, pomoćnica ministra životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja Srbije, istakla je da bi svi zainteresovani, odnosno sportska društva, trebalo da uzmu učešće i pokrenu inicijativu za prenamenu objekata koji bi, osim sportskih, ponudili i druge komercijalne sadržaje. Ona je konstatovala da su koraci od donošenja investicione odluke do upisa prava svojine i uknjižbe gotovog objekta, koje predviđa Zakon o planiranju i izgradnji, dugi ali dostižni, utoliko pre što su najnovijim izmenama i dopunama zakona pojednostavljen proces dobijanja potrebnih dozvola za gradnju.

– Tu prepoznajemo i sportske objekte. Sve što se dešavalo do 2009. bilo je pod strogim režimom države, društvene i državne svojine gde su sportska društva bila hibernirana i sprečena da ulažu u izgradnju. To je uz nedostatak propisa kojima se uređuje status sportskih društava, svakako doprinelo izostanku investicija u sportske objekte. Zakonom od 2009. precizirano je da je izgradnja takvih objekata poželjna, ali još uvek nije načinjen značajniji pomak kada je reč o njihovoj multifunkcionalnosti. U planskoj dokumentaciji najčešće se koriste odrednice zemljište za sport i rekreaciju, odnosno zone sportske namene – objasnila je Damnjanović Petrović.

Loš i dobar primer

Kao pozitivan primer koji demantuje lošu praksu ona je pomenula izgradnju objekta na nekadašnjem prostoru stadiona FK Voždovac. Reč je o jednom od dva projekta koji se realizuju na moderan način što znači da će pored sportskih imati i druge prateće sadržaje. Pomoćnica ministra ukazala je i na to da je najpre potreban planski dokument koji potvrđuje da će se graditi takva vrsta objekta, odnosno da zemljište nije namenjeno isključivo sportu i rekreaciji, već i bilo kojoj drugoj kompatibilnoj nameni.

– Ljudi koji su zainteresovani da se takvi objekti grade moraju aktivno da se uključe u usvajanje planskih dokumenata. Nažalost, u prethodnih deset godina Grad Beograd bezuspešno pokušava da reši problem kroz plan detaljne regulacije dva stadiona, ali do danas planska dokumentacija za kompleks Zvezde i Partizana ne postoji. Preduslov za izgradnju ovakvih objekata je izrada prostornog plana Grada Beograda, naročito plana generalne regulacije čije se usvajanje očekuje do kraja godine. Do tada bi svi zainteresovani trebalo aktivno da se uključe u izradu tog dokumenta – naglasila je Damnjanović Petrović.

Ipak, izmene i dopune Zakona o planiranju i izgradnji dopuštaju da se kroz urbanistički projekat izvrši precizna promena namene u odnosu na planska rešenja, odnosno da se pored sportskih grade i drugi kompatibilni komercijalni sadržaji.

– Zakonom je precizirano da je izgradnja stadiona za više od 10.000 gledalaca u nadležnosti Ministarstva životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja, odnosno nadležnog organa autonomne pokrajine, dok su za manje stadione nadležne jedinice lokalne samouprave. Iskustvo nam kaže da je problem predstavljalo i dokazivanje imovinsko-pravnih odnosa, s obzirom na to da nijedno sportsko društvo nema zakonit osnov kao dokaz da ima rešene imovinsko-pravne odnose u vezi s gradskim građevinskim zemljištem. Ilustrativan je primer FK Partizan koji je za Ligu šampiona trebalo da izgradi novinarske kabine. Svojevrsni izazov predstavljalo je to da ispunimo zahteve međunarodnih fudbalskih organa, a da istovremeno ne prekršimo zakon s obzirom na to da je preduslov za izdavanje građevinske dozvole rešavanje imovinsko pravnih odnosa – navela je Damnjanović Petrović i podsetila da se od 2009. u ulozi projektanata mogu pojaviti i strana lica.

Ona je dodala da su sportska društva doskora imala status udruženja građana, i da je tek sada kada je posle 16 godina Srbija dobila nov Zakon o sportu, omogućena njihova privatizacija pod posebnim uslovima. To praktično znači da se na osnovu potvrde Agencije za privatizaciju da su rešeni imovinski odnosi može podneti zahtev za konverziju prava korišćenja nad zemljištem.

Jedan od najsvetlijih primera gde je ova problematika zakonima dobro regulisana jeste Velika Britanija na čijoj su teritoriji nikli brojni, ekonomski održivi, komercijalni i sportski objekti. Majkl Devenport, ambasador Velike Britanije u Srbiji, apostrofirao je da bi izmenjeni pravni okvir za investicije u sport mogao da otvori nove mogućnosti za razvoj moderne sportske infrastrukture u našoj zemlji. On je, međutim, izrazio i uverenje da bi tehnološka rešenja, kao i praktični saveti koje su akumulirale britanske kompanije mogli da budu od koristi u realizaciji kapitalnih projekata koje razmatraju srpski klubovi, nacionalni savezi ili lokalne samouprave. Izražavajući zadovoljstvo zbog toga što je njegova zemlja privilegovana budući da je London prvi grad u svetu koji je već treći put dobio priliku da bude domaćin Olimpijskih igara, Devenport je od brojnih aspekata najvećeg sportskog događaja na svetu, kao najvažniji, apostrofirao onaj razvojni i ekonomski.

– U opštini Hekni, u istočnom delu Londona, naš premijer Dejvid Kameron otvorio je nedavno sportsku arenu za rukomet kapaciteta 7.000 mesta. Izgradnjom tog objekta završeno je više od 80 odsto infrastrukture za Olimpijske igre, pa smo blizu ostvarenja ambicioznog plana da svi ključni građevinski poduhvati za Olimpijske i Paraolimpijske igre budu završeni pre 27. jula ove godine, odnosno tačno na dan kada počinjemo da odbrojavamo poslednjih godinu dana do otvaranja igara – kazao je Devenport.

Prema njegovim rečima, u razvojnom i ekonomskom smislu Olimpijske igre predstavljaju fantastičnu šansu i ogroman izazov za London i celu zemlju. Uprkos veoma teškoj ekonomskoj situaciji i najrestriktivnijim merama štednje koje je nametnula koaliciona vlada Britanije, strateško opredeljenje je da se dobiju prvoklasni i moderni objekti koje će godinama posle Olimpijade koristiti ne samo vrhunski sportisti već i svi građani Londona.

– Mnogi su u Igrama videli priliku koja se javlja jednom u sto godina. To najviše dolazi do izražaja u pet opština istočnog i jugoistočnog Londona, koje se do sada nisu mogle pohvaliti velikim brojem stranih turista. Te opštine su sada, zahvaljujući snažnom partnerstvu vlade, grada, lokalne zajednice, privatnih preduzetnika i građana, dobile priliku da pronađu nov identitet, između ostalog i zbog toga što su novoizgrađeni objekti ne samo moderni i multifunkcionalni već i veoma značajni za širu društvenu zajednicu. Osim toga, čak 80 odsto materijala korišćenih u izgradnji olimpijskog kompleksa može da se reciklira i biorazgradivo je – objasnio je ambasador Velike Britanije.

On je izrazio zadovoljstvo što su na konferenciji Danas konferens centra bile prisutne neke od 1.500 britanskih kompanija koje su aktivno učestvovale u izgradnji olimpijske infrastrukture i koje su olimpijske građevinske snove pretvorile u realnost.

Leon Higins, predstavnik britanske građevinske i infrastrukturne kompanije Mot Mek Donald, tvrdi da ulaganja u sportsku infrastrukturu podrazumevaju i odgovore na nekoliko pitanja, između ostalog i na to šta treba da se uradi, kako da se uradi, zatim kako da se finansira izgradnja i kako će to uticati na okruženje. On je u prezentaciji istakao da je problem lokacija za izgradnju olimpijskih objekata u Londonu rešen kupovinom zemljišta oko stadiona.

– Ako govorimo o dobiti interesantno je poređenje starog i novog Vemblija. Podaci govore da su višestruko povećani prihodi od utakmica, dobit od nesportskih komercijalnih sadržaja koji prate održavanje utakmica ostala je na gotovo istom nivou, dok najveći rast dobiti stadion beleži u danima kad nema sportskih događaja. Dimenzije stadiona su višestruko povećane i upravo taj dodatni prostor donosi prihode. Kada je u pitanju kapacitet, optimalna veličina je 40.000 gledalaca, pri čemu su ulaganja neznatno veća u odnosu na stadion koji može da primi 20.000 ljudi. Sve preko toga dovodi u pitanje neophodnost ulaganja. Ni krov za stadion od 40.000 gledalaca nije skuplji nego za onaj sa upola manjim kapacitetom, jedino je puno skuplji pomični krov – kazao je Higins.

On je ukazao i na ekonomsku isplativost rasvete na objektu i u tom kontekstu pomenuo da rashladni sistemi na jednom od stadiona u Kataru koji će biti izgrađen za svetsko prvenstvo 2022. neće biti napajani električnom energijom iz mreže, već će raditi na solarne ploče.

Stadioni po meri

Olga Đurić Perić, generalna direktorka internacionalne kompanije ARUP Beograd, predstavila je iskustva ove nezavisne dizajnerske, planerske, inženjerske i konsultantske kuće koja posluje u četrdesetak zemalja širom sveta, a od 2007. prisutna je i u Beogradu.

– Najvažnije je da dizajn stadiona prati arhitektonske vizije, očekivanja gledalaca, odnosno potrebe i komfor sportista. Kada su u pitanju sportski objekti radili smo stadion Šahtjora u Donjecku, stadion u Melburnu i budući sidnejski sportski centar. Alijanc arenu u Minhenu, na kojoj igraju Bajern i Minhen 1860, krasi inteligentna fasada koja menja boje u zavisnosti od toga koji tim je domaćin. Izazov je bio dizajnirati i uglove stadiona koji može da primi 66.000 gledalaca i koji ispunjava sve standarde vidljivosti koje propisuju FIFA i UEFA. Pomenula bih i dvoranu za sportove na ledu u Torinu koja je otvorene za potrebe Zimske olimpijade 2006, ali može da posluži i za organizovanje boks mečeva, košarkaških utakmica kao i koncerata. Kapacitet varira od šest do 15.000 posetilaca, zahvaljujući modernom dizajnu i tribinama koje se mogu pomerati – navela je Đurić Perić.

Ona je istakla da ARUP ima iskustva i u obnavljanju postojećih stadiona. Tako je stadion Mančester sitija sa atletskom stazom koji je korišćen za Igre Komonvelta pretvoren u objekat sa dodatnih 9.000 mesta na račun atletske staze. Istovremeno, postignut je intimniji kontakt između navijača i terena, a dodati su i komercijalni sadržaji.

Marko Hajduković, izvršni direktor Energoprojekt visokogradnje a.d. smatra da bi ulaganje u sport oživelo građevinarstvo u Srbiji.

– Tokom šest decenija postojanja izgradili smo mnogobrojne objekte širom sveta, među kojima su i oni sportski. Pomenuo bih Saah alam stadion u Kuala Lumpuru sa 80.000 mesta koji osim terena za igru raspolaže i komercijalnim pratećim sadržajima. Međutim, ne moraju svi stadioni da budu tako veliki da bi bili multifunkcionalni. To potvrđuje i sportska hala u Igalu koja ima samo 2.000 mesta, ali takođe ispunjava sve parametre multifunkcionalnosti. Izgradnjom takvih objekata u Srbiji ne samo da bismo dobili moderne stadione već bi to omogućilo i oživljavanje gradova. Kad je reč o građevinarstvu to bi značilo posao za oko 1.000 ljudi na samim gradilištima, i još nekoliko puta toliko ljudi na pratećim delatnostima – procenio je Hajduković.

On je s ponosom apostrofirao Beogradsku arenu koju je gradio Energoprojekt. Problem je što se taj multifunkcionalan objekat ne koristi u punom obimu, budući da se uglavnom iznajmljuje za održavanje koncerata, a mnogo manje za sportske manifestacije. Hajduković je podsetio da bi takav objekat mogao da bude domaćin raznih konferencija, čime bi se povećala popunjenost kapaciteta, a samim tim i prihodi.

Jovica Jakovac, izvršni direktor firme Soliditi ril estejt analizirao je neophodnost izgradnje moderne multifunkcionalne sportske infrastrukture iz drugog ugla.

– Svi znamo koliko sport znači društvu jer se gradski trgovi ne pune ljudima koji proslavljaju otvaranje 50 kilometara puta, već samo kad naši sportisti donesu najsjajnija odličja. Zato je potrebno da shvatimo da postoje tri modela ulaganja i izgradnje sportske infrastrukture. Prvi znači da država ulaže 100 odsto kapitala, drugi podrazumeva upliv privatnog kapitala (država obezbeđuje zemljište), a treći – partnerstvo javnog i privatnog sektora. Kako god da se radi bez pomoći države nema investicija. Ali ne treba očekivati da država sve uradi. Najveći problem je taj što ljudi iz sporta nisu zainteresovani i ne shvataju važnost infrastrukture. Na kraju, ne gradi se infrastruktura za sportiste već za gledaoce koji donose prihod svojim dolaskom na stadione – istakao je Jakovac.

On je upozorio da ne treba ulaziti u preambiciozne projekte, već da izgradnju stadiona treba prilagoditi potrebama. To pravilo, smatra on, važi ne samo za Beograd već i za ostala mesta u Srbiji. „Ako bismo u nekom gradiću u unutrašnjosti napravili multifunkcionalan stadion to bi nivo sportskih aktivnosti podiglo na viši nivo, a stanovništvu ponudilo nove sadržaje u vidu bioskopskih i pozorišnih predstava, mada ne treba zanemariti ni velike tržne centre koji i te kako mame posetioce – zaključio je Jakovac.

London, veliko gradilište

– Korist od organizacije Olimpijskih igara u Londonu 2012. nije samo sportska već i ekonomska. Najviše će profitirati stanovnici do sada zapuštenih i nerazvijenih delova grada. Dobiće priliku da se zaposle, ali i bolje uslove života u infrastrukturno modernizovanim opštinama. Radovi su u toku i ovi delovi Londona liče na veliko gradilište – izjavio je Aleks Bruks, šef ekonomskog odseka u Ambasadi Velike Britanije u Srbiji.

Aleksandra Damnjanović Petrović, pomoćnica ministra životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja

– Zemljište za izgradnju sportskih objekata nije lako naći s obzirom na to da se nalazi ili u javnoj ili u privatnoj svojini. Zemlja koja je u javnoj svojini može se dobiti za izgradnju u vidu zakupa, a od 2009. i putem prodaje. Planom generalne regulacije trebalo bi rezervisati lokaciju, dok bi kompletna razrada projekta bila obuhvaćena planom detaljne regulacije. Važan segment ove priče jeste inicijativa klubova jer nije lako promeniti namenu zemljišta na kojem se nalaze stadioni.

Majkl Devenport, ambasador Velike Britanije u Srbiji

– Izmenjeni pravni okvir za investicije u sport mogao bi da otvori nove mogućnosti za razvoj moderne sportske infrastrukture u Srbiji, ali bi i tehnološka rešenja, kao i praktični saveti koje su akumulirale britanske kompanije, mogli da budu od koristi u realizaciji kapitalnih projekata koje razmatraju srpski klubovi, nacionalni savezi ili lokalne samouprave.

Leon Higins, predstavnik britanske kompanije Mot Mek Donald

– Izgradnja stadiona za sobom povlači razvoj cele oblasti, odnosno dela grada. S druge strane, pogrešno je mišljenje da stadione treba graditi na periferiji jer će tako, navodno, biti pristupačniji. To donekle jeste tačno, ali se na primerima Australije i Velsa pokazalo da stadioni mogu da budu i u centru grada. O tome koliko je važna dobra saobraćajna infrastruktura govori primer stadiona Vembli koji može da primi 90.000 posetilaca kojima bi trebalo omogućiti da što lakše napuste objekat.

Olga Đurić Perić, generalna direktorka kompanije ARUP Beograd

– Dobro je što ARUP ima kancelariju u Beogradu. To nam omogućava da spojimo bogato međunarodno iskustvo naše kompanije sa uslovima poslovanja i mogućnostima građevinske operative u Srbiji. Zahvaljujući prisustvu naših stručnjaka u Beogradu možemo lakše da razumemo procedure koje prate realizaciju projekata na tržištu Srbije.

Marko Hajduković, izvršni direktor Energoprojekt visokogradnje a.d.

– Kada smo gradili sportske objekte u Maleziji na jednom gradilištu upošljavali smo u proseku 1.200 radnika, a ukoliko bismo bili angažovani na izgradnji stadiona u Srbiji bilo bi nam potrebno oko 700 ljudi. Ali, pošto ovakvi projekti, za čiju je realizaciju potrebno oko tri godine, podrazumevaju i uključivanje pratećih firmi broj zaposlenih bio bi višestruko veći

Jovica Jakovac, izvršni direktor firme Soliditi ril estejt

– Možemo mi unedogled da odlažemo izgradnju multifunkcionalnih stadiona, ali Evropa i svet neće žaliti za nama ako budemo sprečeni da igramo na međunarodnoj sceni. Naprotiv, oni će nama nedostajati. Nemamo, dakle, puno vremena, utoliko pre što Beograd nije više grad budućnosti. Nažalost, predosećam da mlade generacije koje tek stasavaju neće imati naviku da idu na ovako zastarele stadione, što bi moglo negativno da se odrazi na popularnost sporta

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari