Srbija je nasledila solidan energetski sistem koji je odgovarao potrebama zemlje, i uz sve slabosti, uspevao da izdrži udare u poslednje dve decenije. Ipak, taj sistem više nije ekonomski održiv i vreme je da se najozbiljnije postavi pitanje energetske perspektive zemlje, rekao je Nikola Rajković, državni sekretar u Ministarstvu rudarstva i energetike u uvodnom izlaganju panela Danas konferens centra koji je protekle nedelje održan na temu „Energetika i spoljnotrgovinski deficit Srbije“.

Rajković je podsetio da 40 odsto energenata Srbija uvozi, pri čemu je ekstremno visoka zavisnost od nafte i gasa a posebno zabrinjava činjenica što će i u narednoj deceniji taj problem biti prisutan. Ipak, bilans u električnoj energiji nam je dobar, s obzirom na to da smo u prethodnih desetak godina bili na nuli, zahvaljujući tome što tokom zime uvezemo izvesne količine a izvozimo u periodu kada imamo višak. Ali, tvrdi Rajković, ukoliko se uskoro ne izgrade novi kapaciteti, ni taj segment neće moći da isprati energetske potrebe zemlje, a situaciju dodatno komplikuje i sve viša cena uvoznog prirodnog gasa

– Pre tri decenije energetičari su čvrsto verovali da je gas energent 21. veka, ali on više nije konkurentan u odnosu na druge izvore. Zbog toga, pravog odgovora na pitanje o energetskoj budućnosti zemlje nema dok se ne izgradi integralni koncept razvoja. Mi znamo da lignita za termoelektrane u ovom trenutku ima dovoljno i trebalo bi da se koristi, znamo i da potencijal obnovljivih izvora nije slab, i za veći stepen iskorišćenosti tog resursa nadamo se privatnoj inicijativi. Mnogo bolje rezultate od sadašnjih mogli bismo da postignemo u energetskoj efikasnosti a razvojne šanse trebalo bi tražiti i u interakciji proizvodnje energije i zaštite životne sredine. Kada se sve to sagleda, postavlja se pitanje da li je energetika na pravom putu? Nažalost, nije, jer bez ekonomske održivosti sistem ne može da se širi – objasnio je Rajković.

On je dodao da se u Ministarstvu rudarstva i energetike priprema regulatorni okvir kojim bi investitorima bio olakšan put do realizacije projekata, a impuls tim nastojanjima trebalo bi da pruži i širenje tržišta. Jer, „energetika se ne posmatra lokalno, njoj je i region tesan, i ono što joj je potrebno da se razmahne, dugoročno razvija, jeste integrisano tržište“, zaključio je Rajić.

Prema rečima ekonomskog statističara Miroslava Zdravkovića, urednika web portala Ekonomija.org, u prošloj deceniji ukupna vrednost izvoza energenata, uglavnom struje, iznosila je 1,7 milijardi evra, dok je uvoz, prevashodno nafte i gasa, ali i struje, dostigao iznos od 17 milijardi evra, što znači da je pokrivenost uvoza izvozom oko devet odsto, što čini trećinu našeg spoljnotrgovinskog deficita.

– U Srbiji ima previše zabluda u vezi sa hranom i energijom, koje se tretiraju kao domaći resursi. Reč je o strateškim proizvodima, zahvaljujući kojima smo preživeli sankcije, ali koji su veoma osetljivi na globalna dešavanja. Primera radi, na prve signale o nadolazećoj svetskoj ekonomskoj krizi, 2008. godine, reagovalo je tržište nafte i cena te sirovine počela je naglo da pada, iako je u prvom trenutku evropskim analitičarima izgledalo neverovatno da će se spustiti ispod 150 dolara za barel. Sudeći prema izveštajima MMF-a, sada se isto to događa i drugi put se pravi „balon“ od energenata i primarnih namirnica i samo je pitanje trenutka kada će taj balon da pukne. Zbog takvih kretanja, Srbija bi, strategijom razvoja do 2020, morala da preispita put kojim želi da ide kao i da strateški odredi šta želi sa energentima i poljoprivredom. Uz to, posebno je važno utvrditi kako da se na najbolji način iskoristi naša komparativna prednost – radna snaga koja već dve decenije nije dovoljno uposlena i zbog toga gubi na kvalifikacijama – rekao je Zdravković.

On je ukazao na primere „šrafciger“ industrije Slovenije, koja je tu zemlju svrstala u razvijene, ali i Bugarske, koja je niskom cenom radne snage dostigla isti nivo uposlenosti. Za Srbiju, sa visokom stopom nezaposlenosti, put bi trebalo da vodi ne kroz energetiku i hranu, nego kroz prerađivačku industriju.

Dragan Vlaisavljević, direktor Direkcije za trgovinu električnom energijom EPS-a ukazao je na dva scenarija u proceni ekonomske budućnosti Srbije. Činjenica je da se godišnje uveze oko tri odsto električne energije u odnosu na ukupno proizvedenu u zemlji i taj procenat se ne menja već nekoliko godina unazad. Ukoliko bi sistem EPS-a ostao na sadašnjem nivou, za godišnji deficit električne energije od 600 miliona KWh, biće neophodno da se izdvaja po 180 miliona evra. Ali, ako u lošijoj verziji, u Kolubari dođe do zastoja u proizvodnji uglja zbog toga što država nije okončala raseljavanje dva sela na lokaciji Vreoca, vrednost uvoza dostići će oko 348 miliona evra.

– Energetski sistem Srbije mogu da sruše domaćice, jer nivo potrošnje najvećim delom zavisi od domaćinstava, odnosno od toga koliko se energije troši za zagrevanje ili hlađenje u pojedinim periodima tokom godine. Udeo velikih industrijskih potrošača je na nivou nerazvijenih afričkih zemalja, jer se tek oko osam odsto proizvodnje usmerava ozbiljnim industrijskim korisnicima koji troše više od milion KWh godišnje. Ali, potrošnja električne energije u Srbiji raste, i procena je da će ako se kapaciteti ne uvećaju, za tri godine deficit iznositi devet milijardi KWh – objasnio je Vlaisavljević.

Srpski energetičari veliku nadu polažu u podizanje energetske efikasnosti, što ne samo da je svetski trend, nego je i deo standarda koje je potrebno usvojiti kroz evropske integracije zemlje. Miloš Banjac, pomoćnik ministra u Ministarstvu rudarstva i energetike, podsetio je da je u pripremi zakon o energetskoj efikasnosti.

– Jedna od novina je da će za industriju i objekte koji troše više energije, kao i za lokalne samouprave sa više od 20.000 stanovnika, biti uveden sistem menadžmenta u energetici. Takođe, uspostaviće se i energetske klase proizvoda, koje će biti obavezno naznačene na deklaracijama proizvoda, a biće definisan i minimum zahteva koji se propisuju za tehničke uređaje. Uvodi se i energetski pasoš za zgrade, koji će sadržati podatke o utrošku energije neophodne za održavanje i za funkcionisanje stanara – rekao je Banjac i dodao da je planirano i osnivanje fonda za energetsku efikasnost, koji će se koristiti kao podrška projektima u toj oblasti.

Aleksandar Vasiljević, izvršni direktor Javnog preduzeća Srbijašume naglasio je da je u Srbiji stepen iskorišćenosti drveta nizak. Drvo se najviše koristi za zagrevanje u domaćinstvima, ali su pri tom najmanje zastupljene pelete, čiji je stepen iskorišćenosti veoma visok. Umesto toga, drvo se sagoreva u pećima, za to se godišnje upotrebi oko 3,5 miliona kubika, a stepen iskorišćenosti kreće se oko 40 odsto.

– Dvostruko veći stepen bio bi postignut ako bi se ista količina ogreva preradila kao drvna biomasa i koristila u posebnim kotlovima. Ali u Srbiji ne postoji ni jedan pogon za proizvodnju toplotne energije iz biomase, a slabo je zastupljena i potrošnja peleta. Osim toga, samo desetak kotlarnica za daljinsko grejanje u zemlji moglo bi da se osposobi za korišćenje biomase kao energenta čime bi bilo ispunjeno nekoliko ciljeva. Prvo, biomasa je ekološki prihvatljiviji energent jer se njenom upotrebom smanjuje emisija ugljen dioksida. Uz to, ukoliko se primene mere održivog gazdovanja, to je obnovljiv resurs kojim se smanjuje uvozna zavisnost zemlje a seoskim sredinama omogućava brži razvoj – rekao je Vlaisavljević i dodao da drvo jeste obnovljiv, ali i ograničeni, izvor koji se može koristiti na održiv način.

On je naglasio da biomasa u svetu zauzima sve značajnije mesto, pa se tako 2003. godine u komercijalnom prometu našlo 5,6 miliona tona, dok je samo četiri godine kasnije promet udvostručen i dostigao obim od 11 miliona tona. Povećava se i učešće biomase u ukupnoj potrošnji energije – biomasa se sa 14 odsto utroška približila električnoj energiji, čiji je udeo 15 odsto, i gasu koji u ukupnoj potrošnji učestvuje sa 16 odsto.

Na skupu su bili zastupljeni i predstavnici automobilske industrije koja pokušava da pronađe ekvivalent za fosilna goriva, a istraživački zadatak je, pre svega, smanjivanje emisije štetnih izduvnih gasova, kao i konstruisanje motora koji bi koristili obnovljive izvore energije. Najdalje se odmaklo u konceptu modela koji kao pogon koriste električnu energiju bilo da je reč o „čistim“ sistemima ili hibridima, gde je motor sa unutrašnjim sagorevanjem kombinovan sa električnim sistemom.

Milan Belin, generalni direktor Reno-Nisan u Srbiji naglasio je i da dodatni razlog za istraživanja u tom pravcu predstavlja činjenica da su resursi postojećih goriva ograničeni, čime se zaokružuje osnova za sve čvršću saradnju ekologije i energetike, „pa bi i spajanje ta dva resora u jedno ministarstvo u Srbiji sigurno imalo opravdanja“. On je najavio i nove modele električnih automobila iz te kuće, sa nultom emisijom štetnih gasova, od kojih su se prve serije već pojavile na razvijenim tržištima.

– Dva modela vozila već su lansirana,“reno fluens“ visoke klase krenuo je u masovnu proizvodnju, kao i dostavno vozilo „reno kango“, ali da bi oni zaista zamenili klasičan motor sa pogonom na dizel ili benzin, potrebna je podrška države. Najbolji primer za to je Holandija, gde je planirano da se do 2020. godine iz upotrebe izbace automobili na naftu, pa država, da bi postigla taj cilj, već sada sa 6.000 evra subvencioniše kupovinu svakog električnog automobila. Uz to, grad Amsterdam svakom kupcu poklanja punjač za bateriju. O sličnim stimulacijama razmišljaju i druge evropske države, jer je potrebno da se podstakne prodaja tog automobila koji je za sada, dok ne uđe u masovniju proizvodnju, još uvek skup. Poslovna politika Renoa je da novi model postane dostupan i zato nećemo ulaziti na tržišta zemalja koje se ne odluče najmanje na 5.000 evra subvencije – rekao je Belin.

On je ukazao i na nedostatak infrastrukture koja je potrebna za širu upotrebu električnog automobila. Naime, baterije pomoću kojih se pokreće, prema dosadašnjim tehnološkim rešenjima, moraju da se obnavljaju posle 160 pređenih kilometara. To je moguće učiniti standardnim punjenjem kod kuće, koje traje osam sati, ili na pumpama, kojih za sada nema i gde bi trebalo da bude omogućeno brzo punjenje od 20 minuta, odnosno zamena baterije, što je procedura koja traje tri minuta. Izrael je prva država koja je masovnije ušla u instaliranje tih sistema na postojećim benzinskim pumpama. Reč je o ozbiljnoj investiciji jer adaptacija sistema za samo jednu pumpu košta oko tri miliona evra.

Prema rečima Milana Vukasovića, izvršnog direktora Verano motorsa koji je zastupnik Pežoa za Srbiju, francuski proizvođač mnogo ulaže u razvoj tehnologije hibridnih modela, koji su preteča električnog, ali i automobila na čisto električni pogon, i na Sajmu automobila u Beogradu, koji se održava krajem marta, biće predstavljena dva nova modela.

– Prvi je iz kategorije hibridnih automobila, kod koga je električni pogon uparen sa dizel motorom, čime je postignut efekat da se emisija štetnih gasova svede na nivo niži od 100 grama ugljen dioksida po kilometru. Automobil radi sa dva motora, a sinergetski efekat obezbeđuje racionalnu potrošnju energije. Drugi model „pežo ion“ je mali urbani auto na električni pogon sa baterijom koja „drži“ 100 do 130 kilometara, a osim klasičnog obnavljanja, ima mogućnost brzog punjenja, za samo 15 minuta na 380 volti dostiže 50 odsto snage a za 30 minuta i 80 odsto. Reč je o modelu koji je veoma poželjan za prosečnog korisnika, jer vrednost energije koju potroši na 100 kilometara iznosi između 1,5 do dva evra – rekao je Vukasović.

Nova zakonska rešenja

U pripremi je novi zakon o energetici, kojim će se tržište električne energije otvoriti za nove proizvođače. Nekim odredbama ovog zakona predviđena je i mogućnost da od 2015. godine i domaćinstva biraju od koga će se snabdevati strujom. Veliki industrijski potrošači tu mogućnost imaju i sada, ali je ne koriste jer su cene domaće proizvodnje niže od onih u okruženju.

Nikola Rajković, državni sekretar u Ministarstvu rudarstva i energetike

Ministarstvo rudarstva i energetike priprema regulatorni okvir kojim bi investitorima bio olakšan put do realizacije projekata, a impuls tim nastojanjima trebalo bi da pruži i širenje tržišta. Jer, energetika se ne posmatra lokalno, njoj je i region tesan, i ono što joj je potrebno da se razmahne, dugoročno razvija, jeste upravo integrisano tržište

Miroslav Zdravković, urednik web portala Ekonomija.org

Sudeći prema izveštajima MMF-a, drugi put se pravi „balon“ od energenata i primarnih namirnica i samo je pitanje trenutka kada će taj balon da pukne. Strategijom razvoja do 2020, Srbija bi morala da preispita put kojim želi da ide. Ali, zbog visoke stope nezaposlenosti, put bi trebalo da vodi ne kroz energetiku i hranu, nego kroz prerađivačku industriju

Dragan Vlaisavljević, direktor Direkcije za trgovinu električnom energijom EPS-a

Udeo velikih industrijskih potrošača je na nivou nerazvijenih afričkih zemalja, jer se tek oko osam odsto proizvodnje usmerava ozbiljnim industrijskim korisnicima koji troše više od milion KWh godišnje. Ali, potrošnja električne energije u Srbiji raste, i procena je da će ako se kapaciteti ne uvećaju, za tri godine deficit iznositi devet milijardi KWh

Miloš Banjac, pomoćnik ministra u Ministarstvu rudarstva i energetike

U pripremi je zakon koji se odnosi na energetsku efikasnost. Jedna od novina je da će za industriju i objekte koji troše više energije, kao i za lokalne samouprave sa više od 20.000 stanovnika, biti uveden sistem menadžmenta u energetici. Takođe, uspostaviće se i energetske klase proizvoda, koje će biti naznačene na deklaracijama proizvoda

Aleksandar Vasiljević, izvršni direktor Javnog preduzeća Srbijašume

Drvo se u Srbiji najviše koristi za zagrevanje u domaćinstvima i za to se godišnje upotrebi oko 3,5 miliona kubika, a stepen iskorišćenosti kreće se oko 40 odsto. Dvostruko veći stepen bio bi postignut ako bi se ista količina ogreva preradila kao drvna biomasa i koristila u posebnim kotlovima. Ali u Srbiji ne postoji nijedan pogon za proizvodnju toplotne energije iz biomase

Milan Belin, generalni direktor Reno-Nisan u Srbiji

Da bi električni automobili zamenili one sa pogonom na dizel ili benzin, potrebna je podrška države. Najbolji primer za to je Holandija, gde je planirano da se do 2020. godine iz upotrebe izbace automobili na naftu, pa država sa 6.000 evra subvencioniše kupovinu svakog električnog automobila. Uz to, grad Amsterdam svakom kupcu poklanja punjač za bateriju

Milan Vukasović, izvršni direktor Verano motorsa

Pežo mnogo ulaže u razvoj tehnologije hibridnih modela, koji su preteča električnog, ali i automobila na čisto električni pogon, i na Sajmu automobila u Beogradu biće predstavljena dva nova modela. Prvi je iz kategorije hibridnih automobila, kod koga je električni pogon uparen sa dizel motorom a drugi – „pežo ion“ je mali urbani auto na električni pogon sa baterijom koja „drži“ 100 do 130 kilometara

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari