Porodični biznis je danas jedan od najznačajnijih generatora zaposlenosti u svetskoj privredi. I pored brojnih istraživanja, teško je tačno proceniti zastupljenost tog modela u globalnim okvirima, ali određene procene govore da se učešće firmi koje su osnovale ili vode porodice, u grupaciji malih, srednjih preduzeća i preduzetnika (MSPP) kreće u rasponu od 65 do 90 odsto, u odnosu na ukupan broj aktivnih firmi u globalnoj ekonomiji.


Postati deo porodičnog biznisa, poseban je put u preduzetništvo. Potomci preduzetnika koji vode porodične firme, odrastaju uz ovakve firme i ulazak u svet porodičnog biznisa znači priliku, potencijalno velike mogućnosti i iznad svega osećaj pripadnosti i ponosa. Međutim, porodični biznis ima i „dečije bolesti“ – porodično rivalstvo, nepotizam, lične konflikte… koji mogu da unište i porodicu i njihov posao. Porodica i firma su pojmovi koje u svakodnevnim razgovorima često pominjemo i koji su većini ljudi jasni: porodica je ona grupa ljudi u kojoj se rađamo, odrastamo, koja se za nas brine i štiti nas sve dok ne stvorimo porodicu u kojoj se celi ciklus ponavlja, baš kao i prilikom osnivanja firme i njenog životnog ciklusa – od rađanja, puberteta… do zrelog doba.

Sa druge strane, firma je organizacija ljudi koju povezuje pre svega interes obavljanja određene delatnosti, radi sticanja dobiti, kojom pojedinci obezbeđuju svakodnevnu egzistenciju a vlasnici i dugoročnije ulaganje svog kapitala. Definisati porodičnu firmu je prilično zahtevan zadatak, jer se mora ustanoviti u kojoj meri je vlasništvo u rukama porodice, koliko članova porodice mora biti zaposleno. Konzistentna definicija porodične firme respektuje sledeće dimenzije: vlasništvo, učešće članova porodice, tranziciju između generacija i kombinaciju ovih parametara.

Pokrenuti i voditi biznis na početku 21 veka je znatno teže, izazovnije i neizvesnije nego pre nekoliko dekada unazad, i izazovi su stalno prisutni kao ograničeni resursi, specifične forme organizacije koje zahtevaju jedinstven pristup menadžmentu, potrebu za odgovarajućim fokusom za dugoročnu politiku razvoja, ranjivost u odnosu na različite stejkholdere, otežane uslove obezbeđenja finansijske podrške, uslove poslovanja u okruženju, neodgovarajuće sistemske podrške, regrutacija odgovarajuće radne snage…

Ipak, prednosti za samozapošljavanje članova porodice i zapošljavanje drugih su očekivane jer su prednosti porodičnih firmi i u sledećim karakteristikama: predanost poslu i porodici, veliko znanje, fleksibilnost u vremenu, radu i novcu, razmišljanje na duži vremenski period, stabilna kultura, brzo menjanje odluka, pouzdanost i ponos. Javljaju se od firme do firme u zavisnosti od postavljenog koncepta razvoja i pojedini nedostaci kao što su obezbeđenje kapitala, uticaj emocija na posao, vođstvo, nasledstvo i prenos na naslednike.

Porodične firme u Srbiji nisu prisutne samo u poslednjih 30 godina, već istorija razvoja privrede Srbije, kao preteče današnjih porodičnih firmi, pamti mnoge ugledne privrednike, poput porodice Dunđerski, Vajfert, Anastasijević i druge… Nažalost u velikim svetskim ratovima mnoge su stradale i nisu imale sudbinu poput današnjih porodičnih firmi, koje su svetski brendovi a osnovale su ih porodice – Ford, Ferero, Mišlen, Henkel, Pežo, Morgan, Loreal…

U Srbiji, najveći broj porodičnih firmi posluju manje od 20 godina, dok 34,5 odsto njih je u biznisu manje od 10 godina. Većinu, čak 84,5 odsto osnovao je trenutni vlasnik, dok je 11,9 odsto nasleđeno, a tri odsto kupljeno. Vlasnici porodičnih firmi ističu da su najveći poslovni izazovi sa kojima se trenutno susreću: visoke obaveza prema državi (39,4 odsto), pronalazak kvalitetnih radnika ( 19,8 odsto), svakodnevne administrativne poteškoće (10,3), teškoće prilikom dobijanja povoljnijih uslova za kredite (12,5), jaka strana konkurencija (8,7), priprema firme za narednu generaciju ( 3,8), skupa radna snaga (7,4 odsto). U osnovi, pored ovih faktora koji utiču na porodični biznis, neophodno je neprestano izgrađivati porodičnu firmu, kvalitetnim menadžerskim performansama o međusobnim odnosima sa zaposlenima.

Svaki čovek ima svoj ego, svaki vlasnik-preduzetnik i svaki menadžer očekuje da dobije pohvalu za svoj rad. Preduzetnik, posebno porodične firme, je u ulozi i poslodavca i podsticajnog trenera, njegov menadžer nije običan radnik, već svi zaposleni moraju biti njegova „desna ruka“… Međusobno poverenje je kamen temeljac uspeha. Neophodno je da plate menadžera i ostalih zaposlenih vlasnik uvek posmatra iz ugla firme, a ne samo iz ugla tržišta rada. Kada je taj celokupni odnos na zdravim, korektnim i iskrenim odnosima, svaka porodična firma je pobedila konkurenciju.

* Autor je koordinator Foruma za mala i srednja preduzeća u Privrednoj komori Srbije

Posao za 53 generacije

U Japanu postoji hotel Nisijama Onsen Keiunkan, koji se nalazi u Jamanašiju, osnovan 705. godine, a kroz istoriju su ga vodile 53 generacije jedne iste porodice. Svi ovi primeri ukazuju na izuzetan potencijal za zapošljavanje u porodičnim firmama, a posebno je važno naglasiti da u zemljama koje će se pridružiti EU, kao Srbija, porodične firme mogu biti stubovi razvoja preduzetništva i kapaciteti za nova radna mesta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari