Sjedinjene Američke Države suočavaju se sa velikim kašnjenjem u realizaciji poslovnog ciklusa: infrastruktura zemlje je dotrajala, aerodromi su u lošijem stanju od većine vazdušnih luka u državama u razvoju koje sam posetio, autoputevi su ruinirani…

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Uprkos tome, osećaj samozadovoljstva je gotovo na maksimumu, za razliku od izuzetno niskog nivoa diskusije u medijima. Fundamentalnija vizija razvoja može se dobiti u jednoj epizodi popularnog sitkoma „Elen“, nego na svim poslovnim i kanalima koji emituju vesti. I kampanja koja prati predstojeće predsedničke izbore u SAD je u haosu. Republikanska stranka ne može da odluči da li da podrži, ili da izbaci iz igre Donalda Trampa, koji, inače, nastavlja da puni stadione i arene okupljajući 15.000 i više ljudi, dok su njegovi protivnici srećni kada im dođe i 500 ljudi. Po mom mišljenju, Tramp ne predstavlja Ameriku, ali ni platformu stare republikanske stranke, koja je „sve više bela i sve više ljuta“, dok SAD, više nego ikada ranije, iskazuju spremnost za otvorenošću i promenama. Hilari Klinton je u problemu, čak počinjem da sumnjam da ona, uopšte, i želi da postane predsednica. Imam utisak da je da će izgubiti i na ovim predsedničkim izborima. Uostalom, takav scenario je već viđen, s obzirom na to da je u trci sa Obamom, kada je imala gotovo sigurnu pobedu, pretrpela poraz.

U međuvremenu, SAD su i dalje u zastoju, dok Obama pokušava da „stvori“ svoju zaostavštinu. Hvala Bogu bar na koledž fudbalu – gledao sam finale između timova Alabama i Klemson – može se videti prava Amerika! Energična utakmica sa mnogo poena i hrabrih poteza u igri. Moto Alabame je jednostavan: Završi, završi, završi. Sviđa mi se to i divim se strategiji upravljanja timom od 120 igrača sa veoma izraženim egom. To je ono što bi Amerika trebalo da bude u ekonomskom smislu, ali nije! Možda bi trener Saban trebalo da se kandiduje za predsednika. Mada nisam siguran da bi se tržištima svidela tako rigorozna disciplina i naporan rad na čemu je baziran uspeh tima Alabame. U isto vreme FED (i svakako Stenli Fišer) ne odustaje od priče o podizanju, u nekoliko navrata, kamatne stope – očekuje se četiri korekcije u toku 2016. godine. To znači da plate i tržište rada, bar za sada, imaju prednost nad rastom. Moja teorija je da FED očajnički želi da dobije svoje fondove od 15 baznih poena (do 1,25 odsto), kako bi mogao da ublaži još jednu finansijsku krizu koja će uskoro zahvatiti i tržišta u razvoju.

U suštini, nerealno je očekivati da će sredstva u 2016. godini moći da povrate pozitivne prinose, ali moj utisak je da će stanje najpre morati da se pogorša, pre nego što se popravi. Na tržištima se trguje ispod cene, a nedostatak ideja i spremnosti za investiranje su očigledni, pa se može reći da SAD „preživljavaju“ na popustima! Maloprodajni sektor nudi popuste od najmanje 25 odsto, čak i ako nema tražnje za nekim proizvodom, kako bi se smanjile zalihe. I naknadni popusti postaju realnost. Ali za razliku od maloprodajnog sektora koji, očigledno, razume situaciju, mislim da je i dalje prisutan veliki eureka momenat na tržištima i svakako u većem delu SAD. U takvim okolnostima najbolja strategija je prodavati u toku dana i zaključivati prodaju u noćnim satima, i tako sve dok „intervencije“ centralnih banaka budu neusklađene. Još uvek čekamo jasan signal od američkog dolara, kojim se nastavlja trgovanje u uskom rasponu u odnosu na evro, ali snažnije u odnosu na tržišta u razvoju. Američki dolar ostaje moj katalizator, pratiću trag od 1,05 do 1,12, ako je iznad tog nivoa – rizikovaću, ako je ispod – neću.

Autor je glavni ekonomista Sakso banke

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari