Od početka 2011. godine u Nišu je otvoreno više od 10.000 radnih mesta, što jeste investicioni zamajac, ali još uvek nedovoljan. U tom periodu u otvaranje pogona u Nišu i okolini investoralo je više kompanija, među kojima su Džonson elektrik, Jura, Beneton i njegovi kooperanti, Leoni, Aster tekstil i dve manje danske kompanije.

Kompanija Filip Moris upravo proširuje svoju investiciju izgradnjom velikog logističkog centra unutar svog kompleksa. Za velike trgovinske lance DIS, LIDL, Stop šop i H&M dolazak se priprema, grade se proizvodni pogoni, ili se već završeni kompleksi proširuju – kaže za Biznis Milan Ranđelović, šef niške Kancelarije za lokalni ekonomski razvoj (KLER)i naglašava da se realizovane investicije mogu meriti stotinama miliona evra

Zajednički imenitelj za većinu tih kompanija jeste podatak da je sva, ili deo novootvorenih radnih mesta subvencionisala država. Tako su, recimo, Džonson elektrik i Beneton dobili 9.000 evra po jednom radnom mestu, Jura – 7.000, a njena ćerka firma Jura Šinvon – 10.000 evra. Kompanija Aster tesktil takođe je subvencionisana, ali iznos po novouposlenom radniku nije saopšten. Ostale, uglavnom manje, kompanije nisu dobijale ovakvu podršku države. Gradsko veće Niša je ovih dana usvojilo nacrt elaborata o korisnosti otuđenja gradskog građevinskog zemljišta honkongškom Džonson elektriku, što je jedan od preduslova da se zemljište proda toj kompaniji, kako bi investirala još 50 miliona evra i zaposlila dodatnih 2.400 radnika. Usvajanjem ovakvog dokumenta započela je druga faza investicije Džonson elektrika, koja će trajati narednih pet godina. U prvoj fazi investirano je 15 miliona evra i zaposleno 1.000 radnika. Memorandum o saradnji sa kompanijom potpisan je krajem jula prošle godine.

Prema podacima KLER-a, nemačka kompanija Leoni u svom pogonu u Malošištu kod Niša ukupno je investirala 21 milion evra i zaposlila oko 1.800 radnika. Prošireni su kapaciteti južnokorejske Jure, koja je zaposlila još 500 radnika, tako da sada ima oko 3.000 radnika. Početna vrednost Jurine investicije u Nišu bila je 15 miliona evra. Pred sam početak ove godine turska kompanija Aster tekstil kupila je objekat EI Čegra iz stečaja za 1,5 miliona evra, te najavila da će do 2018. godine zaposliti oko 2.000 radnika.

– Danska kompanija Mikkelsen elektronik uzela je u zakup objekat u industrijskoj zoni Sever i zaposlila pedesetak ljudi. Za Ergomade, takođe kompaniju iz Danske, inicirana je izrada o korisnosti otuđenja zemljišta, kako bi ona, u istoj Industrijskoj zoni, izgradila svoje pogone. Italijanska kompanija Beneton, koja je sredinom 2011. kupila imovinu Niteksa, kao i njeni kooperanti, do sada su u tom fabričkom krugu zaposlili oko 1.800 radnika – ističe sagovornik Danas.

Manjak investitora, međutim, nije jedini, a možda ni najveći problem. Prema pisanju medija, policija je sredinom prošle godine ušla u krug Benetona, odnosno nekadašnjeg Niteksa, jer je Benetonov kooperant, italijanska kompanija Planet sistem otpustila 130 radnika, ostala im dužna zarade i zatvorila pogon. Prema pisanju zvaničnog lista Nacionalne službe za zapošljavanje Poslovi, terenska kontrola i policija su mesecima pre toga proveravali poslovanje Planet sistema, kao i ostalih kooperanata Benetona. Radnici koji nisu želeli da im se otkrivaju imena kazali su da su radili za 200 evra, bili tretirani „kao robovi“ i mobingovani, a nisu imali sindikat da ih zaštiti. Tvrdnje o navodnom gušenju radničkih i sindikalnih prava i sloboda, kao i one da su se radnici čak razboljevali zbog štetnih materija, nedostatka zaštitne opreme ili loših uslova rada, pratile su povremeno i Juru, kao i druge strane investitore.

Aktuelni investitori su počeli da dolaze u Niš početkom 2011, nakon „investicione“ suše koja je trajala od 2003, kada je privatizovana DIN. Oni su najavljivane kao spas za ekonomski devastirani Niš i jug Srbije, a država je u subvencionisanju novih radnih mesta bila izdašnija nego u drugim krajevima zemlje. Ipak, neke od najavljenih kompanija, poput francuskog Sažema, ili kompanije iz svetske automobilske industrije, nikada nisu stigle u grad, a neke od njih, kao što je italijanski Dajtek, odustale su od investiranja, iako su predhodno potpisale ugovor o izgradnji pogona. Od upornih najava o spasavanju nekadašnjih Elektronske industrije kroz izgradnju Naučno-tehnološkog parka Tehnis, ili formiranje Industrijske zone, nije bilo ništa, kao ni od najavljenog „spasavanja“ pojedinih delova Mašinske industrije koji su imali ugovoren poslove, ili tržište. Brojni pokazatelji govore da je investicioni razvoj Niša stagnirao i mnogo duže, zapravo decenijama, a da je grad ekonomski „pokošen“ tokom devedesetih, kada su počele da nestaju fabrike EI i MIN. Prema dostupnim pokazateljima, Niš je devedesetih godina ostao bez 45.000 industrijskih radnika, a u prethodnoj deceniji izgubio je još najmanje 20.000 radnika. Ovaj grad danas „knjiži“ ispodprosečna primanja i natprosečnu nezaposlenost, čak i za srbijanske standarde. Dve od pet niških gradskih opština već godinama su po prosečnim primanjima među deset najsiromašnijih u Srbiji.

 

Četiri izgubljene godine

– Sve investicije koje pominje aktuelna vlast u Nišu, dogovrene su, započete ili realizovane u vreme mandata prethodne vlade. I Džonson elektrik, i Leoni, i Jura i Beneton. Ovoj vlasti investicije nisu bile prioritet, bavila se pre svega „lovom na veštice“, odnosno hapšenjima i prozivkama ljudi iz predhodne garniture, za koju se moralo dokazati da je kriva za sve. Za četiri godine aktuelna vlast u Nišu nije ništa uradila. Nije čak radila ni na infrastrukturi, odnosno nije obezbedila zemljište za investitore, niti je komunalno opremila postojeće, što se ispostavlja kao ozbiljan problem – komentariše za Biznis predhodni gradonačlnik Niša Miloš Simonović.

Da je bar još tri Džonson elektrika…

– Trend je dobar, ali su investicije još uvek nedovoljne. Jer, iako je broj nezaposlenih u Nišu za oko 4.000 manji nego početkom 2011, kada je došla Jura kao prvi veći investitor, na evidenciji filijale Nacionalne službe za zapošljavanje i dalje je 32.000 Nišlija. To je ne samo velika cifra, nego i ekonomski, socijalni i politički problem za grad. Nišu su potreba bar još dva ili tri Džonson elektrika, u kojima bi se zaposlilo najmanje 5.000 do 6.000 radnika, pa da možemo da kažemo da je situacija bolja – zaključuje Milan Ranđelović, šef niške Kancelarije za lokalni ekonomski razvoj (KLER).

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari