Reč cinizam je grčkog porekla i potiče od imena grada Cynosarges, u kome se, na čelu sa Sokratovim učenikom Antistenom, razvijao cinizam kao način mišljenja i filozofija života. Među sledbenicima ovog pravca mišljenja danas je najpoznatiji Diogen. Njegov način života i postupci predstavljaju neke od najatraktivnijih primera sprovođenja grčke filozofske misli u delo. Priča kaže da je deo svog života proveo živeći u buretu. Jedan od njegovih najpoznatijih navika bila je šetnja gradom sa upaljenim fenjerom. Kada bi ga pitali čemu lampa služi, odgovarao bi da je nosi kako bi mu pomogla da pronađe iskrenog čoveka. Osnovne odlike ovog pravca u filozofiji bili su kriticizam, neprihvatanje konvencija, ismevanje socijalnih standarda, oštar humor i sarkazam.

Reč cinizam zadržala se i danas u svakodnevnom govoru ljudi, kako u našem, tako i u gotovo svim jezicima a sveta. I svuda se pod „ciničnom“osobom podrazumeva osoba koja zauzima negativni stav prema vrednostima grupe kojoj pripada.

******

Pod „ciničnom“osobom podrazumeva se osoba koja zauzima negativni stav prema vrednostima grupe kojoj pripada, koja to stalno naglašava, uz zanemarivanje dobrih strana, i ima tendencije stalnog omalovažavanja i kritikovanja.

******

U psihologiji, cinizam je tek od skoro postao zanimljiva tema za razmatranje. Naravno, do toga je, kao i gotovo uvek, došlo u trenutku kada je uočeno da on može dovesti do neželjenih i neočekivanih posledica. Cinizam se danas najviše izučava u organizacionoj psihologiji. U velikim kompanijama, gde ciničan stav zaposlenih prema različitim aspektima rada može značajno remetiti napore menadžera da pobljšaju rad i povećaju profit, interesovanje za njega je sve više raslo tokom proteklih petnaest godina. Međutim, u istraživanjima se nije daleko otišlo. Cinizam u okviru firmi teško je uočiti, a još teže evidentirati. Koji radnik bi priznao da u odsustvu šefa pokazuje ciničan stav prema njegovim naporima i idejama. Koji od njih bi u anketi obrazložio i razjasnio svoj cinizam?

Cinizam se obično definiše kao negativan stav pojedinca prema određenoj grupi vrednosti, ljudi ili društvu u celini. Taj negativni stav ogleda se u negativnim osećanjima (koja mogu varirati od blagog osećanja nelagodnosti do mržnje), uverenja da vrednosti, grupa ljudi ili društvo u celini imaju brojne nedostatke i njihovo stalno naglašavanje uz zanemarivanje dobrih strana, i tendencije da se oni stalno omalovažavaju i kritikuju.

Cinizam, ironija i sarkazam

Danas se često može čuti od ljudi da uživaju u „dobroj ironiji“, kao vidu humora. Neki priznaju da im prija i društvo ljudi koji umeju da budu sarkastični. U pozadini ovih stavova krije se uverenje da ironični i sarkastični ljudi poseduju posebnu sposobnost ili talenat da stvari izvrću na neočekivan i zanimljiv način.

******

Pogrešno je mešati cinizam sa ironijom i sarkazmom.

******

Međutim, pogrešno je mešati cinizam sa ironijom i sarkazmom. Ciničan može biti svako. Negativan stav, omalovažavanje i kritikovanje, negativne emocije… to sve postoji u svakom od nas. Pitanje je kada i u kolikoj meri će se ispoljoti. Cinizam ne zahteva da je osoba dobro upoznata sa onime prema čemu je cinična. Ako neko ima potrebu da bude ciničan prema nekoj humanitarnoj grupi, biće, bez obzira na to da li o njoj zna mnogo ili malo. Ljudi koji su cinici ne moraju biti posebno vešti ili obdareni nekim talentom. Zabluda je povezivati cinizam sa inteligencijom, smislom za humor ili domišljatošću.

******

Ljudi postaju cinični kada prođu kroz veći broj razočarenja u životu. Onda cinizam postaje jedan vid odbrane od daljih razočarenja.

******

Zašto ljudi postaju cinični?

Neki autori veruju da je cinizam karakteristika ličnosti, da se razvija vrlo rano kod ljudi i da se ne može menjati kroz životno iskustvo. Međutim, takvih je malo.

Većina psihologa se slaže da ljudi postaju cinični kada prođu kroz veći broj razočarenja u životu. Onda cinizam postaje jedan vid odbrane od daljih razočarenja. Često se od ciničnih ljudi može čuti kako „su nekada bili otvoreni, ali vremenom su naučili da se to ne isplati… uvek završiš povređen“. Na taj način cinizam se razvija kod ljudi kao vid samoodbrane, zaštite od budućih negativnih iskustva. Kod nekih ljudi, koji nemaju razvijeniji spektar strategija odbrana, psiholozi pretpostavljaju da je cinizam „pitanje samoodržanja“ – ukoliko ga ne bi bilo, osoba bi poklekla pred razočarenjima na koje nailazi. Ovo se, prema autorima, odnosi na ljude koji su brzo i lako sticali poverenje u druge ljude, a zatim pokušali da promene stil, zauzimajući oštar i kritikujući stav prema njima.

******

Cinizam se razvija kod ljudi kao vid samoodbrane, zaštite od budućih negativnih iskustva. Ovo se često odnosi na ljude koji su brzo i lako sticali poverenje u druge ljude, a zatim pokušali da promene stil, zauzimajući oštar i kritikujući stav prema njima.

******

Kako psiholozi veruju, cinizam će se razviti kod većine ljudi ukoliko se nađu u nekim situacijama. Te situacije se u psihologiji jednostavno definišu kao „situacije u kojima se vrednosti pojedinca ne poklapaju sa važećim vrednostima“. To znači, da će se većina ljudi koja se nađe u situaciji da bude primorana da se ponaša u skladu sa nametnutim vrednostima, koje se ne poklapaju sa njenim ličnim, postati cinična. Da bi ovo bilo razumljivije, navešćemo primer. Jedno od prvih istraživanja cinizma prema radnoj organizaciji sprovedeno je među pripadnicima policije. Pokazalo se da zbog strogih zahteva za poslušnošću „bez pitanja“, iako mnogi reaguju pasivnim prihvatanjem „zadatka takvog kakav jeste“, neki od njih postaju cinični. Prolazeći kroz veći broj situacija u kojima ne mogu da prihvate ciljeve koje im nameće služba i ne razumevajući njihove vrednosti, neki od njih razvijaju ciničan stav. Zanimljivo je da su upravo policajci činili taj uzorak na kome je prvo evidentirano postojanje cinizma prema kompaniji, pre više od 50 godina u Americi. Autori naglašavaju da je, u radnim okruženjima kao što je policija, u kojoj često uspešnost urađenog zadatka zavisi od brzine i automatizovanosti pokreta prilikom obavljanja aktivnosti, negativan stav, odnosno cinizam sa svojim kriticizmom i omalovažavanjem, može imati nezamislive posledice.

*******

Neki psiholozi veruju da će se cinizam razviti kod većine ljudi ukoliko se nađu u situacijama u kojima se vrednosti pojedinca ne poklapaju sa važećim vrednostima. Ako su primorani da se ponašaju u skladu sa nametnutim vrednostima, koje se ne poklapaju sa njenim ličnim, ljudi će postati cinični.

********

 

Posledice cinizma

Cinizam predstavlja svojevrstan vid barijere između osobe i spoljašnje sredine. Iako se razvija često kao odbrana od mogućeg povređivanja od strane drugih ljudi, ubrzo, ona postaje standardni pratilac osobe, sprečavajući druge ljude da joj se približe. Na taj način, cinik ne samo da smanjuje mogućnost da bude povređen i iznenada razočaran, nego i smanjuje mogućnost da bude ugodno iznenađen od strane ljudi koji ga vole.

*******

Cinizam predstavlja svojevrstan vid barijere između osobe i spoljašnje sredine. Cinik ne samo da smanjuje mogućnost da bude povređen i iznenada razočaran, nego i smanjuje mogućnost da bude ugodno iznenađen od strane ljudi koji ga vole.

********

Ljudi koji su cinični prema različitim i brojnim stvarima u životu, posebno oni koji su prihvatili „cinizam kao način života“, obično su usamljeni. Razlog tome nije samo to što oni ne puštaju druge ljude da im se prilaže i upoznaju. Kod njih je često znatno smanjen i onaj vid prijateljstva, tzv. Kvazi-druženje, koje podrazumeva odnose koji se zasnivaju na površnim pričama „o sportu i vremenu“ bez upoznavanja i ostvarivanja bliskosti, već i zato što cinici često odbijaju druge ljude svojom „prevrtljivošću“. O čemu je reč? Čak i cinicima je ponekad teško ili neprijatno da prema drugim ljudima ispoljavaju negativni stav, da ih otvoreno, pred njima kritikuju i omalovažavaju. Zaro oni to često rade i kad osobe o kojima je reč nisu prisutne. Zbog toga, mnogi ljudi cinike doživljavaju kao „prevrtljive“. Ne zalazeći u ispravnost ove teorije, možemo pretpostaviti da cinici zaista deluju prevrtljivo ljudima koji ih manje znaju. To je ono što ih i odbija od njih. Na taj, način usamljenost cinika se može samo povećavati.

********

Ljudi koji su cinični prema različitim i brojnim stvarima u životu, posebno oni koji su prihvatili „cinizam kao način života“, obično su usamljeni.

********

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari