Zbornik Trenuci Danice Marković nastao je kao rezultat naučnog skupa „Poznato i nepoznato o Danici Marković“, koji je održan u Čačku 11. i 12. maja prošle godine, u organizaciji Gradske biblioteke „Vladislav Petković Dis“ iz Čačka i Instituta za književnost i umetnost iz Beograda.

Zbornik Trenuci Danice Marković nastao je kao rezultat naučnog skupa „Poznato i nepoznato o Danici Marković“, koji je održan u Čačku 11. i 12. maja prošle godine, u organizaciji Gradske biblioteke „Vladislav Petković Dis“ iz Čačka i Instituta za književnost i umetnost iz Beograda. U zborniku se nalaze 22 naučna rada, koji su razvrstani u četiri celine, dok posebnu celinu čini faksimil pisma koje je Danica Marković pred smrt uputila Milanu Grolu. Iako je Danica Marković poznata, pre svega, kao pesnikinja, urednica Slobodanka Peković odlučila se da prvi deo zbornika čine tekstovi koji se bave proznim stvaralaštvom ove znamenite srpske književnice. Izuzetak predstavlja uvodni rad O osećanju sveta Danice Marković Predraga Protića, koji samo uzgred dotiče prozno delo pomenute srpske književnice. Težište Protićevog rada jeste na preispitivanju Skerlićevog suda o poeziji Danice Marković, pri čemu se posebno zadržava na kategoriji iskrenosti i pojedinim odlikama njene ljubavne poezije. Prekretnički trenutak u doživljaju sveta najznačajnije pesnikinje epohe moderne on smatra rat, jer nakon njega ona izlazi iz začaranog kruga svoje intime i suočava se sa bolom drugih.
Do sličnog zaključka dolazi i Slobodanka Peković u radu Tradicionalno i moderno u prozi Danice Marković. Autorka zapaža neke od tipičnih postupaka u prozi Danice Marković i sagledava razlike između njene poezije i proze. Pekovićka se posebno zadržava na gradskim pričama Danice Marković i njenom viđenju gradske sredine. U tekstovima Marka Nedića i Gojka Božovića akcenat je stavljen na narativne odlike stvaralaštva Danice Marković, dok se analizom pojedinih priča bave radovi Tijane Tropin i Slavice Garonja-Radovanac. Na kraju razmatranja prve celine ovoga zbornika, pomenimo i rad Gojka Tešića koji ukazuje na postojanje još nekoliko antologijskih priča (pored često pominjane i analizirane Doziv nečastivoga), kao i na značaj celokupne Markovićkine zbirke priča.
Drugi deo zbornika sadrži radove čiji je predmet istraživanja poezija Danice Marković. I pored toga što je pomenuta književnica bila najznačajnija pesnikinja s početka veka, ovaj deo zbornika donosi najmanje novina u odnosu na dosadašnja saznanja. Četiri od sedam radova bave se tematskom analizom Markovićkinog pevanja, njenim zanimanjem za problem vremena (Bojan Jović), temom mraka i imaginacije tame (Danica Andrejević) ili samoće (Zorica Hadžić). Istražuje se i ljubavna poezija Danice Marković (Svetlana Šeatović-Dimitrijević), različitim medološkim pristupima analiziraju se pojedine pesme (Milivoj Nenin i Branka Radovanović), uz kritički osvrt na dosadašnje pristupe poeziji Danice Marković, koji ipak ne nudi novo tumačenje niti smernice za istraživanje (Nebojša Lazić).
Za razliku od prve i druge celine koje su organizovane na tematskom principu (žanrovske razlike), treća celina „okuplja“ radove sličnog književno-teorijskog pristupa, koji se u osnovi može odrediti kao feministički. Ovaj deo, zajedno sa petim, bibliografskim delom, predstavlja najznačajniji deo zbornika, i sigurno donosi najviše novina u sagledavanju i tumačenju stvaralaštva Danice Marković. Ovaj odeljak zbornika otvara rad Biljane Dojčinović-Nešić koja daje pregled zastupljenosti Danice Marković u istorijama koje su pratile razvoj ženske književnosti. Cilj njenoga rada, Demon u predsoblju: Danica Marković u kontekstu ženske književnosti, jeste da poveže stvaralaštvo ove autorke hronološki, motivski i po postupcima sa autorkama koje su joj prethodile i koje su za njom usledile. Dojčinovićeva u analizi priče Doziv nečastivoga otkriva motiv poluprivatnog vremena, koji izrasta u motiv otimanja vremena, a koji je zapravo tipično ženski. S druge strane, Magdalena Koh ističe da je glavna novina poezije D. Marković bilo isticanje ženskog identiteta pesničkog subjekta, što je dovelo do toga da se muškarac počne posmatrati kao Drugi. U tom smislu Koh vidi njenu poeziju kao pandan nečemu što naziva muška modernistička poezija. Kratak pregled recepcije poezije Danice Marković i njene zastupljenosti u antologijama predstavljen je u radu Bojane Stojanović-Pantović, koja se potom usmerava na dijapazon proze pomenute književnice i na dominantne motive u njenom pesništvu, dok je poređenje stvaralaštva Danice Marković sa ostalim književnicama koje su objavljivale u časopisu Misao predmet rada Stanislave Vujnović.
Problemom određivanja i definisanja tzv. ženskog pisma bavi se tekst Gorane Raičević, a posebno je zanimljivo autorkino sagledavanje odnosa Danice Marković prema sopstvenoj čulnosti kao osećanja grešnosti. Pesnikinjin odnos prema feminizmu osvetljava se u radu Marije Obrović. Prema njenom mišljenju, Danica Marković nije pripadala ženskom pokretu i nije bila zagovornica ženskog izjednačavanja po svaku cenu, iako su feministkinje u Srbiji često objavljivale njene tekstove i članke o njoj.
Faksimil poslednjeg sačuvanog pisma Danice Marković, upućenog Milanu Grolu, ukazuje na težak život i nedaće s kojima se borila pesnikinja. Na pismo je skrenula pažnju, dostavila ga uredništvu i napisala komentare Svetlana Šeatović-Dimitrijević. Poslednji deo zbornika čini bio-bibliografija radova Danice Marković koju je istražila, popisala i sačinila Milica Baković – izuzetno posvećeno, pedantno i savesno. Istraživački poduhvat Milice Baković doveo je ne samo do najsveobuhvatnijeg popisa radova o Danici Marković, već i do otkrića čak tri nepopisane priče (Jaseničanin u Toplici, Devojka iz Palilule, Uveli pupoljak) i jedne pesme (Ponoć je). Milica Baković, takođe, razrešava i višedecenijsku biografsku zavrzlamu oko datuma rođenja pesnikinje.
Gledano u celini, zbornik radova Trenuci Danice Marković predstavlja doprinos sagledavanju i izučavanju dela ove autorke, ali i celokupne književnosti koju su pisale žene početkom dvadesetog veka. Pojedini radovi, naročito oni u trećem odeljku, otvorili su nov pogled na poeziju i prozu Danice Marković. Značaj zbornika ogleda se i u pružanju uvida u kulturološki kontekst u kojem je stvarala Danica Marković, ali i čitav niz drugih autora i autorki. Može se slobodno reći da su ciljevi koje su organizatori skupa i urednica zbornika postavili umnogome ostvareni. Ipak, ostaje pitanje da li je bilo neophodno da se svi radovi koji se nalaze u zborniku objave. Isto tako, ne može se ne pomenuti da je zbornik mogao biti tematski raznovrsniji, i da bi bilo zanimljivo čitati radove čiji bi predmet izučavanja bili versifikacija, ili pak religijska, mitska i folklorna podloga Markovićkinog stvaralaštva (izuzev rada Slavice Garonja-Radovanac). Takođe, u zborniku se zapaža neusaglašenost pojmova, pa se tako, recimo, kao sinonimi koriste termini modernizam, moderna i prva moderna. Pored toga, zapažaju se i materijalne greške, na primer u vezi sa brojem pesama u knjizi iz 1930. godine, kao i mnoga uopštavanja i olaka zaključivanja, te se neretko za sve uzrok pronalazi u patrijarhatu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari