Posle sastanka Saveta šefova država evrozone 26. oktobra, sastanka grupe G-20 početkom novembra i promene vlada u Grčkoj i Italiji (dve najzaduženije države evrozone), svet je odahnuo. Grčka će dobiti šestu tranšu pomoći od osam milijardi evra u decembru kako bi izbegla bankrot, biće nastavljeno smanjenje ukupnog grčkog deficita od 350 milijardi evra kako bi dug 2020. bio sveden na 120 odsto bruto nacionalnog proizvoda (BNP).

Takođe dogovoreno je da „trojka“ – Evropska unija (EU), Evropska centralna banka (ECB) i Međunarodni monetarni fond (MMF) – ostane trajno u Atini, najvećim delom u Ministarstvu finansija, kako bi „nadgledala da li i kako Grčka primenjuje dogovor i preuzete obaveze“. Mediji su izveštavali o „nadzoru“, „monitoringu“… evrozone, dok su neki pisali i o „paralelnoj“, pa čak i o „prinudnoj“ upravi EU.

U regulativi EU (aktima) i u Lisabonskom ugovoru ne postoji nikakva osnova za nadzor, monitoring ili paralelnu upravu… Jednostavno rečeno prezadužena Grčka se našla u nezavidnoj situaciji. Ne dobije li pomoćneće moći da odgovori obavezama koje je očekuju veću decembru, neće moći da isplati plate državnoj administraciji, zaposlenim u obrazovanju, zdravstvu… Izlazak iz zone evra, zamenu evra u drahme platili bi pre svega građani; štednja u bankama bi velikim delom isparila usled inflacije… Najavljen, pa potom otkazan referendum, na kome bi se građani izjašnjavali da li su za drastično stezanje kaiša ili izlazak iz zone evra preveden je u Grčkoj u šali na pitanje: „hoćete li da izvršite samoubistvo ili da vas ubiju“? Nova tehnička vlada Lukasa Papademosa, nekadašnjeg potpredsednika ECB, izabrala je stezanje kaiša, odnosno, prihvatanje uslova samita evrozone. Uslov da pomogne Grčkoj da izađe iz krize i ostane u evrozoni EU, MMF i ECB jeste da se zemlja pismeno obaveže da prihvata da reorganizuje administraciju, naplatu poreza, privatizuje (proda) mnoga državna preduzeća, smanji plate administraciji, dogovor sa privatnim investitorima grčkog duga o zameni obveznica (otpis 50 odsto duga)… kao i da prihvati permanentan nadzor „trojke“ u samoj Grčkoj, pre svega u njenim ministarstvima. Nemajući boljeg izbora Grčka je prihvatila uslov.

I Italija, treća ekonomska sila evrozone, sa državnim dugom od 1.800 milijardi evra (23 odsto ukupnog duga 17 država evrozone), zarad pomoći morala je da prihvati uslove EU. Nezvanično se čulo da je tokom Saveta evrozone traženo od tadašnjeg predsednika vlade Italije Berluskonija da podnese ostavku. „Traženo“ ili je on samoinicijativno to učinio, tek Italija je nedavno dobila novu vladu bez ijednog političara, sastavljenu isključivo od stručnjaka. Na čelu vlade je Mario Monti, univerzitetski profesor ekonomije, politički neangažovan. Nova vlada obećava da će ispuniti zahteve EU. Evropski komesar Oli Ren, posle sastanka ministara finansija EU (ECOFIN), 8. novembra, izjavljuje da je italijanski ministar Đulio Tremonti, izneo detaljan plan o reformi i naplati poreza, kao i o ekonomskim reformama, naglasivši da je Komisija EU uputila Rimu detaljan upitnik i poslala svoju „monitoring (podučavanje i nadzor) misiju u Italiju“. Nakon sastanka, 22. novembra, sa Mariom Montijem, predsednika Komisije EU Hoze Manuel Baroso izjavljuje: „važno je da Komisija EU na vreme i objektivno procenjuje reforme koje preduzima Rim i da ti izveštaji budu dostupni javnosti“.

Najzad i Španija – četvrta ekonomska sila evrozone, takođe veliki dužnik – je dobila novu vladu nakon izbora 20. novembra. Desničarska Narodnjačka stranka osvojila je apsolutnu većinu u skupštini što joj omogućava da ostvari svoj program. Novi predsednik vlade, Mariano Rahol najavljuje još žešće reforme i mere štednje od svog prethodnika Lui Zapatera, koji je raspisao (pod pritiskom) prevremene izbore obećavši da se neće kandidovati na njima. Većje započeto otpuštanje viška zaposlenih u obrazovanju, zdravstvu… Najavljeno je i produženje radnog veka do 66 godina.

Grčka, Italija i Španija slede iskustva Irske koja se našla u sličnim problemima 2008. Promenila je vladu, nova je sledila preporuke EU i povratila zemlju iz krize. Danas Irska beleži rast BNP od 1.1 odsto, veći od Nemačke, Austrije, Francuske, Belgije, Velike Britanije… Izvoz Irske ubrzano raste. I Portugalija, zbog velikog državnog deficita, sledi preporuke EU. Tim EU, ECB i MMF boravio je od 7. do 16. novembra u Portugaliji. Bude li njihov izveštaj povoljan Lisabon će dobiti dodatnih 5.3 milijardi evra pomoći od EU i 2.7 od MMF. Portugalija će ove godine imati povećanje državnog deficita od skoro prihvatljivih 5.9 odsto, da bi naredne godine spao na samo 4.5 odsto.

I države EU izvan evrozone su u teškoćama. U ponedeljak je Mađarska najavila zahtev Evropskoj komisiji i MMF za pomoć. U Budimpeštu je većupućena zajednička misija EU i MMF koja će analizirati finansije kako bi odlučila o zahtevu za pomoć.

Evrozoni i EU predstoji dugoročan rad na izradi i prihvatanju od svih država članica novih pravila i izmena/dopuna Lisabonskog ugovora kako bi se pored monetarne uvela i ekonomska unija. Evropska komisija je 23. novembra uputila predlog Savetu i Parlamentu EU predlog ojačanja ekonomske unije koji podrazumeva izmene Lisabonskog ugovora. Berlin i Pariz najavili su 22. novembra, zajednički predlog o izmeni ugovora EU, dok predsednik Komisije Hoze Manuel Baroso većpoziva, ne na Sjedinjene države Evrope, većna Sjedinjenu državu Evropa!

Do usvajanja, međutim, novih pravila, obaveze da državni budžet ne može biti deficitaran, odnosno, da se ne može trošiti preko budžetskih priliva, do formiranja ekonomske unije evrozone, EU će morati da pribegava praksi uvedenoj za Grčku i prethodno u manjoj meri za Irsku i Portugaliju. Države zapale u dugove nemaju izbor, jer bi napuštanje zone evra imao nesagledive katastrofalne posledice po stanovništvo i privredu zemlje.

Put ka ekonomskoj uniji biće dug bar nekoliko godina i na njemu će biti mnogo prepreka i teškoća. Većizlazak iz dužničke krize skoro svih država evrozone nije lak. Nemačka i Francuska se još nisu dogovorile o ulozi ECB. Kancelarka Angela Merkel oštro se protivi Francuskom predlogu o evro obveznicama čiji bi garant bile 17 država evrozone, kao i proširenju nadležnosti ECB, kako bi ona direktno pomagala države članice evrozone kojima je potrebna pomoć. „Ne! Tako bi se ECB pretvorila u štampariju novca… Odustati od stabilnosti cena kako bi se pomoglo prezaduženim zemljama bio bi zločin“, izjavljuje Merkelova. Ulog je isuviše veliki da ne dođe do dogovora. Najsnažnije države ne žele da izgube veliko tržište jedinstvene monete oslobođeno troškova konverzije; slabije znaju da EU i evrozona vode ka razvoju i sigurnosti. Iluzija je da su mogući zajedničko tržište i jedinstvena moneta i pojedinačne ekonomije sa nacionalnim prizvukom! Žan Mone, jedan od „očeva“ EU je još 1954. napisao: „Naše zemlje su postale suviše male za svet po meri SAD i Rusije danas, a Kine i Indije sutra“.

Svima je u interesu solidan evro. Zemljama u razvoju Kini, Indiji, Brazilu, jer ne žele da zavise isključivo od dolara. Pogotovo jer su SAD prezadužene, državni dug iznosi neverovatnih 16.000 milijardi dolara (17 država evrozone imaju ukupan deficit od 10.000 milijardi dolara), malo više od godišnjeg BNP. Kako Kongresna komisija sastavljena od šest republikanaca i demokrata ne uspeva da nađe rešenje kako smanjiti dug svetske berze beleže dalji pad vrednosti akcija i obligacija.

Sve teže za države koje žele u EU

Države koje teže pristupanju EU, poput Srbije, Crne Gore, Makedonije… svakim danom kašnjenja na tom putu, odugovlačenjem ispunjenja uslova za ulazak u EU, dovode sebe u sve teži položaj. EU napreduje, uspostavljaju se sve čvršće veze među članicama. Taj postupak za zemlje unutar EU je postupan, prvih šest država članica se već60 godina postepeno usaglašavaju na zajednicu. Nove članice moraju u kratkom roku da se prilagode, svakim danom, sve čvršćoj Uniji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari