
Roman Zulejha otvara oči veličanstven je početak. On poseduje odliku prave književnosti – pogađa direktno u srce.
Priča o sudbini glavne junakinje, tatarske seljanke iz doba raskulačivanja, odiše takvom originalnošću, verodostojnošću i magijom na koje se retko nailazi u poslednjim decenijama u ogromnoj bujici savremene proze. Autor vraća čitaoca u umetnost preciznog posmatranja, tananu psihologiju i, što je najbitnije, u onu ljubav bez koje se čak i najtalentovaniji pisci pretvaraju u hladne beležnike bolesti vremena. Izraz ženska književnost nosi u sebi nijansu potcenjivanja – uglavnom po milosti muške kritike. Roman Guzelj Jahine – van svake sumnje – jeste ženski. O ženskoj snazi i ženskoj slabosti, o svetom materinstvu, ne na fonu engleske dečje književnosti već na fonu radnog logora, paklenog rezervata koji je smislio jedan od najvećih zlotvora čovečanstva. I za mene ostaje zagonetka kako je mlada autorka uspela da stvori tako moćno delo koje proslavlja ljubav i nežnost u paklu… Od sveg srca čestitam autorki na veličanstvenoj premijeri, a čitaocima – na velikoj prozi. Ovo je blistavi početak – stav je LJudmile Ulicke o prvom romanu Guzelj Jahine (1977), ruske književnice i rediteljke tatarskog porekla. Pre ovog romana prvenca autorka je objavljivala kratke priče i poetske radove u brojnim književnim časopisima. Zulejha otvara oči, objavljen 2015, postao je književni događaj u Rusiji odmah nakon pojavljivanja, a proglašen je za najbolje prozno delo na Međunarodnom sajmu knjiga u Moskvi 2015. Dobio je i najvažniju rusku književnu nagradu Velika knjiga, a preveden je na 17 jezika. Na srpski jezik prevela ga je Radmila Mečanin, a izdao Samizdat B92.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


