Vreme PR-a ili prastarih modela komunikacije? 1

Ko će biti PR „dobitnik“ izložbe, a ko „gubitnik“? Sledbenici Aleksandra Vučića likuju što su uslišili njegovu ideju i otvorili muzej o lažima o njemu u medijima.

Još više oni čija su tekstovi postali eksponati. Kažu bila bi ih sramota da im tekstovi nisu tu. Iako je prošlo mnogo vremena od otvaranja izložbe, medijska PR priča i dalje traje. Medijsko vreme za vesti, izveštaje, pa i reportaže je prošlo. Sada preovlađuju komentari, kaže za Danas prof. dr Predrag Vujović, predsednik prve PR agencije u Srbiji i regionu, koji je oblikovao PR mnogih ključnih političara u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Rumuniji, ali i poslednjeg predsednika Saveznog izvršnog veća u SFRJ Ante Markovića.
Vujović smatra da bi on kao čovek koji je utrošio silnu energiju na to da PR postane ključna funkcija trebalo da bude sretan.
„Sve se pretvorilo u PR, tako bar svi govore. Ali, da li je ovo vreme PR ili prastarog modela komunikacije Agitpropa i propagande? I taj model, kao što vidimo, može biti efikasan, ali samo ako imate vlast nad medijima. I onda možete kreirati medijske događaje, pa i ovako rizične“, smatra sagovornik Danasa.
On napominje da je postavku „Necenzurisane laži“ moguće sagledati iz više uglova.
„Svi koji imaju svoju glavu mogu reći „čekaj malo, ova izložba predstavlja Vučića u pravom svetlu i to će posle Beograda možda biti predstavljeno i u drugim gradovima. S druge strane, tekstovi su isprepletani tako da se mnogi od njih teško ili uopšte ne mogu pročitati. Posetioci izložbe se ne zadubljuju u svaki eksponat, a kamoli čitaju. Treći ugao je za PR-iču najznačajniji. Da li će biti više posetilaca izložbe koji će u sklopu nje čitati tekstove ili je više onih koji će se o izložbi informisati posredstvom svojih medija, bilo da su to pravi mediji (ako ih tako možemo zvati) ili oni kojima „veruju“ komšiluk, kafana, rođaci. Drugim rečima, komunikološki efekti izložbe zavise od toga da li ste je lično doživeli i verujete li više sebi ili više volite da stav i, kroz taj stav, interpretirane činjenice dobijate od drugih“, objašnjava Vujović
On skreće pažnju na lično iskustvo, koje mnogo govori o tome da li više verujemo sebi ili televiziji.
„Reč je o legendarnom govoru Ante Markovića koji je na prelazu iz 1989. godine u 1990, predstavljao program društveno-ekonomskih reformi delegatima u Saveznoj skupštini Jugoslavije. To je onaj govor sa legendarnim osmehom i konvertibilnim dinarom. Moja sekretarica, koja je u danima pripreme, govor kucala, čitala i ocenila ga veoma dobrim i ubedljivim je preko noći promenila mišljenje. Nakon što joj je komentator Dnevnika TV Beograd Stefan Grubač isprao mozak i umetnuo „zvaničan“ stav, sledećeg jutra je došla na posao ljuta na mene jer „mora da radi protiv svog naroda“, zaključuje Predrag Vujović.

Otpor i prihvatanje

„Prema međunarodnoj asocijaciji za PR, zvanična definicija kaže da su vladini odnosi sistematski napor vlade da informiše građane kako bi im pružila bolje mogućnosti da kontroliše vladu, definiše njihove vizije na društvene probleme i da stimuliše njihovo ponašanje kao odgovornih učesnika u životu grada, regije, društva“, podseća Vujović i dodaje da ovu definiciju predočava klijentima na početku svakog posla, koji se odnosi na državne organe, lokalnu samoupravu. „Iako ima otpora na kraju ipak prihvate da je dugoročno isplativo uspostaviti dijalog sa narodom i razvijati efikasne akcije saradnje sa svim javnostima“, konstatuje sagovornik Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari