rafinerija nafte kojom rukovodi venecuelanska državna kompanija PDVSA

Reuters

Pošto je zarobio predsednika Nikolasa Madura, Donald Tramp je poručio da će iskoristiti naftne rezerve Venecuele, rekavši i da će Amerika „voditi“ zemlju do „bezbedne“ predaje vlasti.

Američki predsednik želi da naftne kompanije iz Amerike ulože milijarde dolara u ovu južnoameričku državu, koja ima najveće naftne rezerve na svetu, kako bi počele da koriste izvore – do sada u velikoj meri neupotrebljene.

Rekao je da će američke kompanije popraviti „veoma uništenu“ naftnu infrastrukturu i „početi da zarađuju novac za državu“.

Stručnjaci međutim upozoravaju na velike izazove pred Trampovim planom, ističući da će biti potrebne milijarde dolara i decenije pre nego što dođe do značajnog pomaka u proizvodnji nafte.

Može li Amerika da preuzme kontrolu nad venecuelanskim rezervama nafte?

I hoće li Trampov plan uspeti?

Sa procenjenih 303 milijarde barela, Venecuela ima najveće dokazane naftne rezerve.

Ali u poređenju sa rezervama, država proizvodi veoma malu količinu.

Proizvodnja je izrazito opala posle ranih 2000-ih, pošto su bivši predsednik Ugo Čavez, a potom i Maduro, pojačali kontrolu nad državnom naftnom kompanijom PDVSA, što je dovelo do odlaska iskusnih radnika.

Iako u državi i dalje postoje neke zapadne naftne firme, poput američkog Ševrona, njihovo poslovanje je izuzetno ograničeno pošto je Amerika proširila sankcije tako da obuhvate i izvoz nafte, kako bi Maduru presekla ključan izvor finansiranja države.

Sankcije, prvi put uvedene 2015. godine, u vreme administracije Baraka Obame, zbog kršenja ljudskih prava, u velikoj meri su izolovale Venecuelu od investicija.

„Stvarni izazov je njihova infrastruktura“, kaže Kalum Makferson, rukovodilac sektora za robu u Investeku.

Venecuela je u novembru proizvodila 860.000 barela dnevno, prema poslednjem izveštaju o tržištu nafte Međunarodne agencije za energiju.

Ovo je jedva trećina nekadašnje proizvodnje od pre deset godina i manje je od jedan odsto svetske potrošnje nafte.

Rezerve nafte čini takozvana „teška“ nafta, koju je teže preraditi, ali koja je korisna za pravljenje dizela i asfalta.

Amerika obično proizvodi „laku“ naftu koja se koristi za pravljenje benzina.

Pre nego što je sprovela napade i uhvatila Madura, Amerika je zaplenila dva naftna tankera na obali Venecuele, i zabranila je da tankeri pod sankcijama uđu ili izađu iz zemlje.

mapa Venecuele koja pokazuje glavne izvore nafte

BBC

Homajun Falakšahi, viši analitičar podataka platforme Kpler, kaže da su glavne prepreke pred kompanijama koje bi da koriste venecuelansku naftu pravne i političke prirode.

Oni koji bi da buše u Venecueli moraće da se dogovore sa vladom, a to neće biti moguće dok ne bude imenovan Madurov naslednik, rekao je za BBC.

Kompanije, koje bi uložile milijarde dolara, zavisile bi od stabilnosti buduće vlade, dodao je.

„Čak i ako je politička situacija stabilna, to je proces za koji su potrebni meseci“, kazao je.

Kompanije koje se nadaju da će se okoristiti zahvaljujući Trampovom planu, moraće da potpišu sporazum da novom vladom, pre nego što počnu da ulažu u infrastrukturu u Venecueli.

Biće potrebne desetine milijardi dolara, i možda decenije, pre nego što Venecuela dostigne nekadašnju proizvodnju nafte, ukazuju analitičari.

Trampovi planovi imaće ograničeni uticaj na globalno snabdevanje, a samim tim i cenu nafte, kaže Nil Šering, glavni ekonomista u Capital Economics.

Postoji „ogroman broj prepreka koje treba prevazići, a vremenski okvir je izuzetno veliki“ pa je malo verovatno da će se cene nafte značajno menjati u 2026, rekao je za BBC.

Dodaje da kompanije neće investirati u Venecuelu dok se ne uspostavi stabilna vlada, a projekti neće biti gotovi „mnogo, mnogo godina“.

„Problemi su oduvek bile decenije nedovoljnog investiranja, pogrešnog upravljanja i veoma skupog procesa izvlačenja nafte.

Čak i ako se država vrati na nekadašnju proizvodnju od tri miliona barela dnevno, i dalje neće biti među deset najvećih proizvođača nafte, dodao je.

On je rekao i da trenutno ne postoji „manjak nafte“ u svetu ukazujući na veliku proizvodnju među državama koje čine Organizaciju zemalja izvoznica nafte (OPEK).

Ševron je jedini američki proizvođač nafte u Venecueli, pošto je kompanija dobila dozvolu za rad 2022. godine, za vreme administracije Džozefa Bajdena, uprkos američkim sankcijama.

Kompanija, koja trenutno proizvodi oko petine venecuelanske nafte, kaže da su joj najvažniji bezbednost zaposlenih i poštovanje „svih relevantnih zakona i propisa“.

Ševron se jedini javno oglasio povodom poslednjih događaja.

Ostale kompanije su za sada neme.

Falakšahi kaže da će direktori naftnih kompanija međusobno pregovarati da li da iskoriste ovu priliku.

To će zavisiti od „dva glavna faktora – političke stabilnosti i izvora na terenu“.

Uprkos veoma nezavisnoj političkoj situaciji Falakšahi kaže da bi „moguća nagrada mogla biti isuviše velika da bi se mogla preskočiti“.

Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Tramp želi venecuelansku naftu, hoće li mu plan uspeti 1

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari