Ako i za visoko školstvo važi narodna izreka „Po jutru se dan poznaje“, članci poput ovog nedavno objavljenog sa naslovom „Za osam godina 9.000 novih doktora nauka“, govore o hiperprodukciji kadrova najvišeg akademskog zvanja doktor nauka. Taj trend prema istraživanjima Nacionalnog saveta za nauku i tehnološki razvoj posebno je izražen od usvajanja „Bolonje“ (2005. godine). Podaci iz ove studije pokazuju „i da je na državnim fakultetima po starom programu doktoriralo tri puta više studenata nego po novom, a na privatnim fakultetima je čak devet puta više doktoranada“. Reč je o svojevrsnoj prečici u sticanju akademskog zvanja doktor nauka magistara koji doktoriraju po starom sistemu.

Iako su s usvajanjem Zakona o visokom obrazovanju i njegovom harmonizacijom s „Bolonjom“ fakulteti-univerziteti prestali da upisuju studente na magistarske studije, otvara se pitanje kako je moguće da su magistarske studije (stari program) dobile prednost nad „Bolonjom“. Odgovor na ovo pitanje počinje da se traži. I dok se predsednica Nacionalnog saveta za nauku i tehnološki razvoj, prof. dr Vera Dondur pita: „Zašto smo reformisali zakon, a forsirali doktorske posle magistrature?“, na tržištu visokog obrazovanja se javlja mogućnost da budu proizvedeni novi visokoobrazovni kadrovi – „dvostruki doktori nauka“ i to, uglavnom, iz iste – srodne oblasti. Reč je o kandidatima koji su nakon usvajanja „Bolonje“ doktorirali kao magistri iz oblasti društvenih nauka i hoće ponovo da steknu akademsko zvanje, doktor, iz iste oblasti.

Prilikom podnošenja prijave teme za izradu druge doktorske disertacije nije retkost da kandidati „prećute“ da su doktori nauka. Na naučnim skupovima, u objavljenim radovima oni učestvuju kao doktori nauka, u zvanju docenta, ili profesora strukovnih studija. Reference, pojedinih kandidata, ukazuju da su u naučna zvanja birani u državnim i u privatnim visokoškolskim institucijama. Istina, Zakon o visokom obrazovanju nije eksplicitno regulisao postupak sticanja akademskog zvanja „dvostruki doktor nauka“. S obzirom na ovu konstataciju u praksi se dešava da neki kandidati koji su nakon usvajanja „Bolonje“ doktorirali kao magistri, prilikom prijavljivanja nove teme doktorske disertacije ne prijavljuju da imaju zvanje doktora nauka.

Iako na prvi pogled izgleda da je postupak doktoriranja po starom sistemu „eksplicitno“ regulisan, u njemu se krije niz nepoznanica i otvorenih pitanja. Pored ostalih ističemo sledeće: da li je „prikrivanje-prećutkivanje“ prethodno stečenih akademskih i naučnih zvanja, u biografiji, kandidata koji prijavljuju temu doktorske disertacije s etičko-moralnog aspekta opravdano? Kako će se fakulteti zaštiti od namere kandidata da isti doktorat koristi za sticanje zvanja doktor nauka na više fakulteta? Da li se na taj način kandidatu daje mogućnost da iz iste oblasti doktorira više puta? Podsećamo da fakulteti nemaju saznanja o prethodno stečenom akademskom zvanju doktor nauka, ako kandidat u prijavi ne navede da je doktor nauka i naziv teme doktorske disertacije koju je odbranio.

Mišljenja smo da nadležno ministarstvo treba da pokrene izmenu zakonskih propisa, u postupku prijavljivanja i usvajanja teme doktorske disertacije kandidata koji su doktorirali i hoće ponovo da prijave doktorsku tezu na drugom fakultetu. Da bi se izbegla pojava da kandidat dva puta doktorira iz iste oblasti, mišljenja smo da je potrebno da kandidat uz prijavu teme za doktorsku disertaciju, navede sva prethodno stečena akademska-naučna zvanja, i priloži prethodno odbranjenu doktorsku disertaciju.

Na kraju, ali ne i manje bitno, sve ovo navodimo u interesu zaštite Komisije za poslediplomsko obrazovanje, Naučno-nastavnog veća fakulteta i Univerziteta, koji zbog nepotpunih informacija rizikuju da donesu odluku o usvajanju i odobravanju teme doktorske disertacije iz iste oblasti iz koje je kandidat prethodno doktorirao. Na taj način bi se izbegla hiperprodukcija dvostrukih doktora nauka iz iste oblasti, i otklonile sumnje koje prate ovaj postupak, bilo da je u pitanju površnost ili neodgovornost kandidata, zakonska nedorečenost ili neki drugi motiv. Pri tome, zaštitili bismo i vredne studente koji hoće po starom sistemu da doktoriraju po drugi put, ali i otklonili svaku sumnju kod doktoranada „Bolonjaca“ kako njihove starije kolege mogu u kraćem roku da odbrane dva doktorata, najčešće iz iste oblasti, dok njihove doktorske studije traju najmanje tri godine.

Autor je profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Nišu i član Komisije za poslediplomsko obrazovanje

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari