Kako je dozvoljeno braniti ćirilicu

Odgovor Siniši Stefanoviću povodom teksta "Šovinizam i ćirilica" (Danas, 17-18. novembar)

Ostavite komentar


  1. Ћирилицу треба бранити тачно онако како је брањена 1918 године, након ослобађања Србије од аустроугарске окупације.
    Иста је прилика.

  2. Ne pristajem na to da budem napola pismen. I ćirilica i latinica su tekovine srpske kulture kojoj pripadam. Ne pada mi napamet da se savijam pred politikantima koji bi siledžijski da propišu kako ću biti pismen. Пишем подједнако и ћирилицом и латиницом. Што се мене тиче – ћирилица је лепша, а латиница је економичнија. Између два рата и раније у Загребу и диљем Хрватске су многе књиге штампане ћириличним писмом. И то никоме пристојном и никоме ко је при памети није сметало. Организован прогон ћирилице нарочито почиње инсталисањем усташке злочиначке псеудодржаве. То што у Хрватској данас нацишовинистички културтрегерски бургери протерују ћирилицу је разлог више да негујемо културу и једног и другог нашег писма, а да се не хватамо у коло са било каквим (те и хрватским) нацишовинистима. Успут, а слично и поводом овога, има једна стара изрека и у Срба и у Хрвата која гласи: Свеједно је да ли је хлеб или крух, важно је да га има. Срећан сам што се код нас није догодио књигоцид (видети озбиљну и упозоравајућу студију о уништавању књига у Хрватској које су штампане ћириличним писмом и оних које су објављене у Србији: Ante Lešaja, „Knjigocid: Uništavanje knjiga u Hrvatskoj 1990-tih“, Profil knjiga d.o.o. i Srpsko narodno vijeće, Zagreb, 2012).

  3. Samo kao “dvopismena“ nacija pišemo svoja imena na stranim jezicima bez transkribovanja. Inače, da sam Bugarin, moje ime bi moralo da se piše Milosh ili Miloche, a prezime – Bogichevich ili Bogitchewich i t. d.

    1. Срећа овако Европљани разумеју слова са дијакритицима.

  4. Остаресте господине Ранко, а основе наше културе не научисте и суштину не схватисте!

    1. Dejane, nek je g.Bugarski ostario ali od njeda ste mogli da naucite bar pravilno da pisete. G. Bugarski je lingvista koji nikad nije bio u sluzbi „nacionalnih“ “ patriotskih“ jezicara i ostao najcenjeniji na jugoslovenskim prostorima. Za one koji znaju sta je lingvistika.

Ostavite komentar


Lični stavovi

Pismo odsutnom srpskom prijatelju: Poziv na pomirenje poznatog književnika, Albanca sa Kosova, profesora na Univerzitetu Harvard 6

Pismo odsutnom srpskom prijatelju: Poziv na pomirenje poznatog književnika, Albanca sa Kosova, profesora na Univerzitetu Harvard

Dragi prijatelju kojeg nemam, Obraćam ti se kao nekome koji mi danas nedostaje, a može i treba da se pojavi sutra. Susedi smo više od trinaest vekova, ali nismo bili prijatelji nijedno stoljeće, nijednu godinu, nijedan dan. Ti trenuci mira, koje smo imali među nama, bili su poput pauze u boks meču, samo da bi predahnuli i previjali rane, a onda bi smo ponovo započeli tuču. Čak i u onom periodu "bratstva-jedinstva", daleko da je bilo bratstva, nije se moglo zvati ni prijateljstvo. Ne možete imati nekoga za brata ili prijatelja ako ga smatrate nižim od sebe. A u Jugoslaviji su na nas gledali kao "građane drugog reda".

Naslovna strana

Naslovna strana za 8. decembar 2025.
Galerija

Pretplati se i postani deo Kluba čitalaca Danasa

Klub čitalaca Danasa je zajednica pretplatnika na dnevni list Danas kojima je, pored ekskluzivnog pristupa novinama u PDF formatu veče pre nego što se štampano izdanje nađe na trafikama, dostupna i celokupna arhiva lista onlajn. Članska kartica obezbeđuje i preko 50 popusta naših partnera, kao i pozivnice za naše događaje i akcije.