Kostolomci u psihoterapiji

  1. Malo sam iznenađena jer mi je profesor Lalić ove školske godine predavao dva predmeta na propedevtici na Akademiji za humani razvoj. Etika očito nije jedan od tih predmeta.

  2. Poštovani gospodine Laliću, Vaše predmete na fakultetu studenti polažu preko Smart satova jer su Vam ispiti na zaokruživanje. Koju tačno kompetencu Vi dajete budućim psiholozima osim umeća koja daje bilo koja druga pačija škola? Nije ovo namenjeno samo Vama, jer je fakultet na kojem radite poznat po tom načinu sticanja diplome

  3. Kao neko ko je polaznik propedeutike i kome je autor predavao u prvom semestru, ovaj tekst u meni budi određenu dilemu.
    Ako su takve edukacije nedovoljne ili problematične, zar to ne otvara i pitanje odgovornosti onih koji ih osmišljavaju, akredituju i predaju? Jer isti ti programi postoje godinama i vode ih upravo psiholozi i profesori.
    Možda je pravo pitanje kako urediti sistem psihoterapije tako da standardi budu jasni i za terapeute i za klijente, umesto da se rasprava svodi na analogije koje možda ne odražavaju složenost same profesije.

  4. Pažljivo sam pročitao tekst i ne mogu a da ne kažem da je karikaturalan i poprilično tabloidan, namenjen laicima i neukima. To je ionako modus operandi trenutne vlasti. Ali mene ovde zanima moralni integritet čoveka koji, kako sam saznao, predaje propedvtiku upravo onima koji nisu videli studije psihologije. Uz odlučnost ide i hrabrost, pa onda odbiješ da predaješ na modalitetima protiv kojih imaš takav stav. Ali hrabrost je danas retka.

  5. Jako je problematično što gospodin Lalić koristi argument psihoterapijske propedeutike kao večernje škole, dok je istovremeno upravo deo sistema koji tu propedeutiku predaje ljudima koji nisu psiholozi. Ako je ta edukacija besmislena ili opasna, zašto je onda institucionalno podržava i aktivno učestvuje u njenoj realizaciji? Ako je zaista cilj zaštita klijenata, onda fokus treba da bude na tome ko je prošao akreditovanu edukaciju, koliko sati supervizije ima, kako se kontroliše etika i kompetentnost i kako se sankcionišu zloupotrebe, a ne na jednostavnom zatvaranju profesije po osnovu inicijalne diplome.
    Uostalom, evropska praksa pokazuje da psihoterapija ne mora biti ekskluzivno vezana za psihologe i psihijatre da bi bila odgovorna i bezbedna. U zemljama poput Austrije, UK, Holandije, Švedske i Norveške, psihoterapeuti mogu dolaziti iz različitih osnovnih struka, ali uz strogo regulisane edukacije, licence i nadzor. Dakle, pitanje nije ko je odakle krenuo, već kako je obučen i kako radi. U suprotnom, ova rasprava prestaje da bude o odgovornosti prema klijentima, a postaje priča o očuvanju monopola.

  6. Ako već tvrdimo da psihoterapijom mogu da se bave isključivo psiholozi i psihijatri, onda neko mora da objasni kako su nastali ključni pravci moderne psihoterapije. Jer mnogi od najuticajnijih terapeuta i autora nisu bili ni psiholozi ni psihijatri: Gregory Bateson (antropolog), Paul Watzlawick (filozof i komunikolog), Virginia Satir (socijalni rad), Jay Haley (komunikacije), Steve de Shazer i Insoo Kim Berg (socijalni rad). :)

  7. Ako sam dobro shvatila nije uredu da se psihoterapijom bavi neko ko nije psiholog, ali je uredu da dođete u ustanovu u kojoj docent radi i vrlo lako pribavite diplomu psihologije.

  8. Ono što je posebno značajno ovde je moralni profil nekoga ko može da predaje propedevtiku – i možemo mi sada da se pitamo i kakva je institucija u kojoj predaje – ali da istovremeno ljudima koji završe tu propedevtiku želi da uskrati pravo da se bave psihoterapijom. Iskreno se nadam da će se njegova institucija javno ograditi od njegovih stavova zato što će u suprotnom ozbiljno uznemiriti studente od kojih mnogi idu na psihoterapijske edukacije. Dok zaista cenim Lalićevu etičku fleksibilnost – što je možda u skladu sa REBT principima koje je naučio u školama protiv kojih priča sada – smatram da takvu fleksibilnost ne treba da pokažemo mi koje ovakvi stavovi direktno ugrožavaju. Na kraju, stvarno bih morao da se zapitam zbog čega Danas daje platformu dominantno ljudima koji žele da oduzmu karijere hiljadama edukovanih stručnjaka koji decenijama u Srbiji vredno i dobro rade? Koliko daleko ćemo otići da bismo dobili čitanost i da li je to etička vrednost ovih novina koje su nekada ipak značilo nešto generacijama ljudi u mraku devedesetih?

  9. Kao student psihologije na Akademiji za humani razvoj mogu samo da kažem da im je jedino stalo do uzimanja novca. Nema tu neke velike brige o znanju koje treba da usvojimo. Ne znam kakva je situacija sa ostalim privatnim fakultetima, ali za ovaj od mene antipreporuka

  10. Evo sjajnog primer rata koji se vodi između psihologa i psihoterapeuta. Bojan Lalić napada psihoterapeute koji nisu psiholozi, a istovremeno im predaje na propedeutici i uzima novac za njihovu edukaciju. Dakle, dok je kurs u pitanju, onda je to prihvatljivo, ali kada ti ljudi požele da rade, onda postaju kostolomci. Baš zato je teško poverovati da je ovde primarna briga zaštita klijenata. Mnogo više liči na borbu za monopol i kontrolu tržišta, odnosno ko će imati pravo da radi i ko će uzeti pogaču sebi.

  11. Uglavnom je uvek lepo videti svoje profesore u javnosti. Ovde profesor Lalić pokazuje nekarakterističnu strogost, što nije slučaj i na fakultetu gde njegove ispite može svako da položi veoma lako, ponekad i bez učenja. Profesorica Tatjana je, sa druge strane, neko koga poštujemo i možda ipak nije u redu pisati o njoj ovako. Profesor Lalić je poštuje, ali bi joj zabranio da radi svoj posao.

  12. Ništa gore od gordosti kod ljudi koji govore o etici i veliki su humanisti. Ne znam koliko ne znam, ali znam ko ne zna. Dobar poziv ste odabrali. Ne znam samo šta o tome misle Vaši studenti.

  13. Ovoliki broj ad-hominem komentara, samo pokazuje da je pogodjena sustina problema.
    A istina uvek boli.

  14. Autor se sablaznjava nekim kako ih on naziva ,,vecernjim skolama” na kojim je i sam predavac? Zasto autor kao toliko eticno bice koje samo ima u cilju dobrobit klijenata nije odbio da predaje i uzima novac za predavanja kad vec ne veruje u taj proces obrazovanja? Mozda bi autor trebalo da uzme tu temu da obradjuje na sopstvenom licnom radu. Veliki pozdrav

  15. Istina boli.
    Sramotno je što se, zarad profita, dopušta da psihoterapiju, koja se uvek poziva na psihološke principe, praktikuju ljudi bez osnovnog psihološkog ili medicinskog obrazovanja.
    Pod nestručnima smatram sve one koji nisu završili psihologiju ili medicinu, a naročito profesije poput pravnika, ekonomista i drugih, kojima je omogućeno da bez relevantne osnove upisuju psihoterapijske edukacije.

    Godina dana propedeutike nikada ne može nadomestiti znanje koje se stiče kroz najmanje četiri godine sistematskog akademskog obrazovanja iz psihologije, kroz brojne teorijske i metodološke predmete. To jednostavno nije uporedivo.

    Neophodno je hitno uvesti zakonsku regulativu koja će zaštititi klijente, ali i samu struku, koja se trenutno ozbiljno urušava.

    Otpor prema ovome ne dolazi iz principa, već iz nestručnosti. I to se vrlo lako uočava već na samim edukacijama, gde je očigledno da mnogi polaznici dolaze pre svega zbog ličnog rada na sebi, bez razumevanja osnovnih psiholoških pojmova na kojima bi terapeutski rad morao da počiva.

Ostavite komentar


Lični stavovi

Srbija u sivoj zoni izvoza naoružanja 4

Srbija u sivoj zoni izvoza naoružanja

U vremenu kada se rat vratio u Evropu, kada se globalni lanci snabdevanja oružjem i kritičnim sirovinama lome pod pritiskom velikih sila i kada države otvoreno koriste odbrambenu industriju kao instrument spoljne politike, Srbija je donela odluku koja deluje kao akt strateškog samopovređivanja - uvela je moratorijum na izvoz naoružanja i vojne opreme (NVO).

Naslovna strana

Naslovna strana za 11. februar 2026.
Galerija

Pretplati se i postani deo Kluba čitalaca Danasa

Klub čitalaca Danasa je zajednica pretplatnika na dnevni list Danas kojima je, pored ekskluzivnog pristupa novinama u PDF formatu veče pre nego što se štampano izdanje nađe na trafikama, dostupna i celokupna arhiva lista onlajn. Članska kartica obezbeđuje i preko 50 popusta naših partnera, kao i pozivnice za naše događaje i akcije.