foto: Miloš Tešić/ATAImages„Jesam sve rekao?“, pitao je Aleksandar Vučić dvoje ljudi koji su sedeli s njegove leve i desne strane na kraju pres-konferencije povodom krize sa NIS-om. Ministri Dubravka Đedović Handanović i Marko Đurić samo su klimali glavama, iako je delovalo kao da su pomalo bili zatečeni pitanjem. Zaista: Šta da odgovore?
Suština Vučićeve logike je ova: Svet je mnogo zlo mesto, gde jači slabijeg tlači, gde pravo i pravda ne postoje, gde u „proksi“ ratu Amerike i Rusije malena Srbija ispašta ni kriva ni dužna, pa će sada naš narod, na pravdi boga, biti životno ugrožen, ni Hitna pomoć neće moći da ga spase, jer goriva neće biti, a i da ga bude, niko neće moći da ga plati, jer zbog sekundarnih sankcija ni platni promet neće funkcionisati…
Ukratko: Kme.
U redu, to da je svet na korak od kataklizme je sad već opšte mesto, ali zar ne bi naša država trebalo da ima neki odgovor? Šta smo dobili kao plan? Dobili smo 50 dana fore Rusima. Šta će biti sa nama? „Nestaće nam zemlja, bukvalno“. Šta smo dobili kao odgovor na pitanje ko je za ovo odgovoran? Zli Ameri.
Da vanzemaljci sada slete na Zemlju i slušaju predsednika, pomislili bi da je kriza oko NIS-a neka vrsta prirodne nepogode, događaja na koji ljudi kao vrsta prosto ne mogu da odgovore, nego samo da se mole bogu ili Elvisu ili u šta god da veruju da će nekako preživeti.

Istina je, međutim, malo drugačija i mi nismo pali s Marsa. Bar od anektiranja Krima 2014. godine, kada je postalo jasno da je Putin odlučio da krene putem otvorenog sukoba sa Zapadom, ova vlast je imala „fore“ da obezbedi kakvu-takvu energetsku diverzifikaciju zemlje. Džaba sad tvrdnje o tome da je išao u Aleksandropolis da bi napravio neki dil. Srbija odatle dan-danas dobija nula kubika gasa. Kada je o nafti reč, Janaf nam je već zavrnut, Pančevo je još u januaru bilo osuđeno na katanac.
Na pres konferenciji kao da je govorio gubernator Gaspromska, imaginarnog ruskog grada okruženog Evropskom unijom i NATO-om, a ne predsednik Srbije. Mala je nama vajda od njegovog „oštrog jezika“ prema „našim ruskim prijateljima“.
Ako nam je neka uteha, slične probleme imaju i mnogi Amerikanci ovih dana. Kolumnista „Njujork tajmsa“ Tomas Fridman nedavno je pisao o Trampovom planu za Ukrajinu, kojim je predsedniku Zelenskom dat rok do Dana zahvalnosti da realno prihvati kapitulaciju. „Kako se kaže Thanksgiving na ruskom?“, zapitao se posprdno Fridman.
Evo, Tome, odgovoriće vam predsednik Vučić: День благодарения!
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


