Silajdžić u drugom pakovanju

Iako su mnogi odlazak Harisa Silajdžića najavili kao olakšanje koje će donijeti poboljšanje odnosa unutar BiH i regionu te blažu spoljnu politiku BiH, osim personalnih, u suštini neće biti velikih promjena u politici bošnjačkih lidera. U postizbornim izjavama oni ne najavljuju da će se odreći starih aspiracija – širih ustavnih promjena, odnosno centralizaciju BiH, želju za dominacijom nad Srbima i Hrvatima, razgrađivanje Republike Srpske i prizivanje međunarodnog intervencionizma bilo koje vrste, naravno, opet u korist Bošnjaka. Svakako, i takvi zahtjevi mogu biti legitimni, ali prema sadašnjem stanju stvari isto tako su i potpuno nemogući.

Da neće odstupiti od ovakvih zahtjeva, odnosno da će promjene u bošnjačkoj politici biti samo kozmetičke, za to su se žurno pobrinuli sada vodeći bošnjački lideri – novi bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i Zlatko Lagumdžija, lider pobjedničkog SDP-a, na tek završenim izborima. Kao dugogodišnji opozicionar, isfrustriran svojom marginalnom pozicijom u BiH politici, prvo je Lagumdžija, valjda nestrpljiv da dočeka trenutak da se domogne vlasti, u samo jednoj izjavi londonskom Tajmsu otkrio sve. Da među bošnjačkim političarima, i bez Silajdžića, nema razlike i teško da će biti nekih većih zaokreta uprkos najavljenoj želji za dijalogom, bio tu Silajdžić ili ne. Naprotiv, lider pobjedničkog SDP-a, i već samozvani premijer BiH ali već dugo i potpredsednik Senata Bošnjačkog instituta, Lagumdžija, očitovao se kao lažni socijaldemokrata, upravo prizivajući silu i oružje, u Tajmsu, u mjenjanju unutrašnjeg uređenja BiH. Takvo zveckanje oružjem i takva oštra i neodgovorna izjava u BiH nije se čula već godinama, pa čak ni od najradikalnijih islamista, koje Lagumdžija prognozira kao alternativu, ukoliko ne daj bože on ne dođe na željenu funkciju. Dobri poznavaoci prilika unutar bošnjačkog političkog korpusa posle ovakvog Lagumdžijinog izlijetanja, spremni su svjedočiti kako je on u stvari Silajdžić, samo u drugom pakovanju!? Mnogi se zato sa strahom pitaju šta bi se sve moglo očekivati od netaktičnog i ishitrenog Lagumdžije, ako se ipak dočepa fotelje predsjedavajućeg Savjeta ministara!?

Novi bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović krenuo je odmah poslije izbora sa nešto umjerenijom retorikom u obraćanju javnosti, pogotovu onoj u regionu. Ali bi, shodno tome, bilo potpuno brzopleto tvrditi da možemo očekivati i realniju, umjereniju, odnosno tolerantniju politiku iz Sarajeva. Njegova umjerenost i pozitivan gest izvinjenja koje je uputio svim žrtvama bošnjačkog zločina, kao da je bila kratkog daha. A da tako bude, pobrinuo se sam Izetbegović u izjavi za beogradske a zatim njemačke medije, objelodanivši da će u politici „slediti stope svoga oca“ ili, kako to reče, da su on i njegov otac Alija, „politički slični i misle na isti način“. Ali u Republici Srpskoj Alija Izetbegović je upamćen upravo kao jedan od kreatora rata i zločina na ovim prostorima, a njegova politika kao radikalno islamska i antisrpska koja je prema Alijinoj knjizi „Islamska deklaracija“ kao takva kreirana i najavljena mnogo prije ratnih sukoba na ovim prostorima. Za nas je Alijina politika neprihvatljiva, odgovorio je Dodik Bakiru promptno, karakterišući njegove riječi njemačkim medijima kao veoma teške. U Republici Srpskoj ne vjeruju puno u umjerenost i toleranciju Bakira Izetbegovića, između ostalog i zbog završne konvencije SDA u sarajevskoj Zetri, gdje je početkom oktobra Izetbegovićev govor više puta frenetično prekidan prepoznatljivim uzvikom ali i ratnim pokličom radikalnih islamista „Alah Egber“.

Premijer RS i lider pobjedničkog SNSD-a Milorad Dodik, nakon dugogodišnjeg iskustva sa bošnjačkim političarima nije optimista da će doći do bitnih promjena u njihovim stavovima, bez obzira da li je u Sarajevu na vlasti Haris, Zlatko ili Bakir. Dodik je ocijenio da se Lagumdžija svojim diletantskim prijetnjama putem Tajmsa, sam diskvalifikovao za toliko željenu funkciju predsjedavajućeg Savjeta ministara. Jer bez Dodikovog SNSD-a nema gotovo nikakve šanse da se formira vlast u zajedničkim organima BiH. Dodik dobro zna da se Lagumdžijin cilj ne razlikuje od Silajdžićevog – želja za dominacijom Bošnjaka. Upravo to je zbližilo Srbe i potpuno degradirane i iz Vašingtonskog sporazuma izopštene Hrvate na saradnju u političkom djelovanju. Svjesni da BiH nema unutrašnji kapacitet da živi kao centralizovana država, Hrvati su se još u noći izbora založili za treći entitet. Zastupajući politiku mogućeg, Dodik je zahtjev za trećim entitetom nazvao potpuno racionalnim, potcrtavajući da se zalaže za mir i rješavanje pitanja odnosa u BiH dijalogom sve tri strane. Kao što je, podsjećajući da su Hrvati dio suvereniteta u BiH, korektno da funkcija predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH pripadne pobjedničkom hrvatskom HDZ-u. Ukoliko bi to pripalo SDP-u odnosno Lagumdžiji, narušio bi se princip nacionalne rotacije koji je neizbježan u BiH, a to bi po Dodiku bila trajna frustracija Hrvata, što neće doprinjeti boljem razumjevanju i uvažavanju između tri naroda u BiH.

Nema sumnje da ni politička borba za očuvanje stabilne Republike Srpske neće biti ništa jednostavnija nakon izbora u BiH i novih pregrupisavanja, posebno ne odlaskom Silajdžića. Ona želi nastaviti da gradi sebe u političkom, ekonomskom i socijalnom smislu unutar BiH dokle to može i ne na štetu drugih. Zbog toga Milorad Dodik, lider SNSD-a, vodeće stranke u Republici Srpskoj ali i u BiH, kako kaže, ne želi da bude naivan. Posebno ne u priči o mnogo umjerenijoj i razumnijoj politici iz Sarajeva. Očuvanje RS, i njena politička i ekonomska stabilnost bio je glavni razlog da Dodikov SNSD u formiranju zajedničkih organa BiH, uđe u koaliciji sa opozicionim SDS-om kako iz Republike Srpske u zajedničkim organima BiH ne bi bilo disonantnih tonova.

Svojim partnerima u Sarajevu Milorad Dodik već nudi predlog za brzo rješenje ključnih problema za ubrzani put BiH ka EU – brzo sprovođenje odluke suda u Strazburu, rješavanje pitanja vojne i entitetske imovine, rješenja za popis stanovništva i distrikt Brčko. Naravno zahtjev za ukidanja protektorata, odnosno gašenje OHR-a (kancelarije visokog predstavnika međunarodne zajednice) kao glavne prepreke BiH na evropskom putu je konstanta već nekoliko godina.

Da nije apriori protiv BiH, Milorad Dodik izjavio je više puta. Ali isto tako naglasio je da nije za BiH koja je stvar želja, već je za moguću BiH. Da li će se i bošnjački političari okrenuti izgradnji moguće BiH ili će i dalje čekati da im međunarodna zajednica odradi posao i ispuni želje, ostaje da vidimo!? Ono što je za početak dobro jeste da su svi za dijalog.

Autor je savetnik za medije premijera Republike Srpske