Foto: Z. S. M. Uranio bi još pre sunca,
do bogatije trpeze kontejnera,
ispred kuća bogatuna,
ograđenih ljutim psima.
Štap je drenov i zašiljen,
s jedne strane kao strela,
da nabode zeru mesa
na goveđoj kosti beloj.
Bujnija brada nego kosa,
preko prsiju pretiče;
oko vrata kravata ko omča,
još od premijere na daskama.
Kujnu narodnu zaobilazi,
sramota ga stara drži,
da narodu iz usta ne otima,
i radno vreme ne remeti.
Gospodin iznošenih manira,
tri obroka baš da bira,
širom grada svakog dana,
za komunalije, penzija je.
Dušan Lončar, Novi Sad,
napisana aprila 2021. godine
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


