Kako podići BU na Šangajskoj listi? 1

Samo rad! I rezultati. A. Vučić.

Ovaj tekst predstavlja predlog prevazilaženja nevolje u kojoj se našao Beogradski univerzitet odlaskom nekoliko kvalitetnih naučnika u pečalbu, trbuhom za kruhom. Što je, navodno, uzrokovalo strmoglavi pad BU na Šangajskoj listi za 124 mesta u ovoj godini.

Nedavna državna intervencija oko matematičara Stojana Radenovića i otvaranje specijalne budžetske linije za 12 neidentikovanih naučnika neće dugoročno rešiti problem. Alternativa je u oslobađanju kreativnih potencijala društva i direktnom finansiranju naučnog rada, bez ikakvih posrednika.

1. Kako sada stoje stvari?

Celokupna naučna zajednica, koja broji oko 12.000 istraživača zaposlenih na institutima, privatnim ili državnim univerzitetima, finansira se putem projekata izdvajanjem 0,3 procenta novca iz nacionalnog budžeta. Trenutno, svaki naučni radnik koji se nalazi na nekom projektu dobija iz budžeta najmanje 20.000 dinara mesečno za „bavljenje naučnim radom“. To je 240.000 godišnje tj. 2.000 evra. Kada bi on napisao samo jedan naučni rad godišnje i objavio ga u časopisu sa SCI(1) liste, Srbija bi sa 12.000 radova bila jako vidljiva na Šangajskoj listi.

Nažalost, to se ne dešava. Projektni ciklus se zaglavio, kategorizacija naučnika se ne revalorizuje pa se uloženi trud ne isplati. Zato dolazi do konstantnog pada na pomenutoj listi koji će se sigurno nastaviti.

2. Šta da se radi?

Pokušaćemo da to objasnimo na modelu prirodnih tj. matematičkih nauka. Dakle, šta je današnjem matematičaru neophodno da bi postigao vredan rezultat, pod pretpostavkom da već ima izvesni lebensraum? Naravno, papir, olovka, kompjuter i pristup bazi KOBSON(2). Ali, pre svega, talenat tj. usku povezanost sa platonskim svetom ideja „gde žive matematičke teoreme“, da parafraziramo Ramanujanovog biografa.

Kada takav pojedinac objavi rad u nekom od časopisa sa SCI liste, država mu treba „na šalteru“ isplatiti 2.000 evra. Kao što smo pokazali, taj novac realno postoji pa dodatna ulaganja nisu potrebna.

I ne samo njemu nego svakome ko u afilijaciji navede neki srpski univerzitet.

Na taj način će nauka prodreti u najšire slojeve društva i skriveni talenti, za koje još ni ne znamo, biće stimulisani da daju najbolje od sebe. Tamo treba tražiti buduće srpske dobitnike Fildsove(3) medalje jer na postojećoj matematičkoj sceni takvih kandidata nema.

Da rezimiramo:

a. Ukinuti postojeći sistem projektnog finansiranja;

b. Uvesti direktno finansiranje naučnih rezultata;

c. Učiniti dostupnim naučne biblioteke i bazu KOBSON svima;

d. Finansirati prisustvo na naučnoj konferenciji u inostranstvu po izboru pojedinca koji objavi više od dva rada na SCI listi.

Sprovođenjem ovog plana u delo zaustaviće se odliv mozgova jer će mladi i sposobni ljudi moći da obezbede sebi egzistenciju u zemlji. Takođe će liberalizovati doktorske studije i približiti finskom modelu gde tri ukoričena rada objavljena na SCI listi predstavljaju doktorsku disertaciju. Koja se posle brani pred nezavisnom komisijom iz oblasti.

Najbitnija posledica je preokretanje negativnih tokova rielitizacije društva i njegovo postavljanje na zdrave i racionalne osnove.

Sličan model je NR Kina primenila pre nekoliko decenija i postigla nagli razvoj u svim domenima.

Danas, ako prelistate bilo koji elitni američki matematički časopis, videćete da više od polovine priloga daju kineski autori.

Autor je naučni savetnik u penziji

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari