Ko smo i šta smo mi u ovim našim napaćenim zemljama? Da li smo mi za vladajuću elitu samo biorazgradivi otpad koji leži ispod temelja, trunući u zaboravu i jadu? Ili smo ipak iskra koja treba da plane i kao Fenix ponovo se rodi zarad svoje države?!
Većini političara mi smo samo prosta rečenica na izbornim plakatima. Za neke smo čak i procenat u statistici nezaposlenih osoba. Upravo zbog toga, oni ne shvataju koliki značaj mi imamo u funkcionalnosti države. Trenutni setovi zakona koji vladaju mnogim politikama, koje se tiču mladih osoba, srozani su i dovedeni su do te mjere da se u pitanje dovodi životna egzistencija mladih osoba. Politika koja odlučuje o našoj budućnosti ima pogrešne smjernice što se da vidjeti najviše u broju nezaposlenih mladih osoba.
Mnogi mladi nakon završetka studija ne mogu da pronađu posao u oblasti za koju su se školovali, štoviše, ne nalaze nikakvo zaposlenje. Pri odabiru fakulteta mladi ne razmišljaju racionalno i perspektivno, već idu linijom manjeg otpora upisujući fakultete suficitarnih zanimanja. Dakle, problem nije samo u vlasti već je i u samim mladima koji ne žele da se suoče sa realnošću današnjeg svijeta i potrebama tržišta rada, već ga posmatraju gledajući kroz prste.
Posmatrajući svjetsku scenu i njenu historiju, nakon ludih sedamdesetih i odličnih osamdesetih, nastupile su burne devedesete čiji glavni akteri i dan-danas devastiraju međunarodni ugled naših zemalja. Taj ugled jeste usadio veliku dozu netrpeljivosti među našim narodima i roditeljima koji su nas zadojili velikom dozom mržnje prema drugim narodima. Upravo zbog toga, mnogi mladi odlaze put Zapadne Evrope, napuštajući rodnu grudu radi politike koja je okoštava i truje već tri decenije. Jadno je to i na sramotu svim našim političarima koji zarad političkih poena tjeraju mlade u vremensku petlju u kojoj smo zatočeni već dvadeset godina.
Najgora stvar u svemu jeste što mladi sputavaju sami sebe ne izlazeći na izbore i time što govore da su sve stvari unaprijed dogovorene. Činjenica jeste da su mnoge stvari iscenirane velikom politikom Zapada ali ako ustanemo na vrijeme a ne mjesec dana pred izbore, i jako udarimo šakom o stol, zauzmemo jasno mjesto u državnoj strukturi i aktiviramo se politički, političari će shvatiti da ovce koje su do sada vuka posmatrale nijemo dok ih kolje, ipak imaju svoje JA i znaju da se bore za sebe. Sve dok mladi ne shvate da su oni budućnost ovih zemalja i da u njihovo ime, odluke pri glasanju na izborima, ne trebaju donositi osobe čiji prosjek godina iznosi 65, mladi će se nalaziti na dnu ljestvice prioriteta.
Možda mladi ipak čekaju Godoa ne shvatajući da su oni u stvari On?!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
