U lancu opšte finansijske nediscipline najslabija karika je, izgleda, građanin, a u trci za titulu gubitnika ubedljivo vode oni koji redovno izmiruju obaveze. U najboljoj poziciji su državna preduzeća i preduzeća čiji su vlasnici bliski vlastima, ali i sama vlada koja često uz veliku „zadršku“ izmiruje svoja dugovanja.

Najsvežiji je primer gradskih toplana, zbog čije nas finansijske situacije pred svaku zimu plaše da neće biti grejanja, a sve se, po običaju, završi poskupljenjem. U vreme tih kampanja, obično građani koji su bili na listi dužnika, od iznenađujuće efikasnog sudstva, dobijaju izvršne presude sa enormnom „pripadajućom kamatom i troškovima“, protiv kojih je svaka žalba uzaludna. Međutim, najteže su kažnjeni oni koji su redovno izmirivali svoje obaveze, jer će to nastaviti da čine i dalje, plaćajući tako dug neefikasnosti javnih i komunalnih firmi.

Samo na početku ove sezone toplane su za gas dugovale oko 7,5 milijardi dinara, a za mazut oko 400 miliona. Istovremeno ni same nisu uspevale da naplate svaki peti račun. Tako je, primera radi, početkom grejne sezone, beogradska toplana imala obaveze prema Srbijagasu od oko 4,3 milijarde dinara, a iznos koji nije uspela da naplati premašio je pet milijardi, od čega se trećina duga odnosila na pravna lica. Među njima, najveći pojedinačni dug imala je Vlada Srbije, koja nije platila oko 60 miliona dinara za grejanje svojih prostorija u Nemanjinoj ulici i oko 100 miliona za račun ispostavljen za zgradu bivšeg SIV-a na Novom Beogradu. Ali, Vlada je već s prvim hladnim danima velikodušno najavila da će dug toplana prema Srbijagasu ona da „pokrije“. Građani ne treba da brinu – grejanja će biti. Novac će, naravno, biti obezbeđen iz budžeta, dakle opet na teret onih koji izmiruju svoje obaveze.

Osim Vlade, na spisku dužnika su i mnogobrojna državna preduzeća, ustanove i institucije. Lista privilegovanih širi se i dalje, na kompanije čiji su vlasnici „bliski vlastima“, a narod ih samo pežorativno naziva tajkunima, dok one, opet, šire spiralu nelikvidnosti uvećavajući za račun profita krug svojih poverilaca. Institucije koje bi trebalo da kontrolišu finansijsku disciplinu – ćute. Kada sve stigne „do duvara“, do proizvođača, opruga počinje da se vraća, pa oni dižu cene svojih proizvoda, zatim se uvećavaju trgovačke marže. Talas poskupljena ponovo se pokreće, a kola se po drugi put slamaju na građanima. Pokornim.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari