Sve velike stranke u Vrbasu imaju sedište u Ulici maršala Tita. Ime glavnog vrbaskog šora nikada nije menjano, a to je deo lokalne politike – SPS je u kolicionom sporazumu sa radikalima precizirao dve stvari – da nema menjanja naziva ulica i da 20. oktobar ostaje Dan opštine. Bilo je to u mandatu prethodne opštinske vlasti koju su od 2004. činili SRS, DSS i SPS.

Onda je posle rascepa među radikalima uvedena prinudna uprava, a na izborima pre deset dana pobedila je lista „Za evropski Vrbas“ (DS, SDP, SPO), koja će sa socijalistima formirati novu vlast sa lagodnom većinom u opštini. A izbori bili, kažu Vrbašani- katastrofa.

– Prvi put smo se sreli s ovakvom vrstom izbora. Bili smo iznenađeni količinom para koja je odjednom došla u Vrbas, količinom pevača, Kusadžija, Grand zvezda, količinom besplatno podeljenih patika, količinom nuđenog novca za glas. Mislim – neverovatno. Ne postoji političar koji nije bio ovde da pomogne. Dovodili su autobuse sa strane da bi punili hale u Vrbasu, imali smo kolone od Zmajeva do Novog Sada- začuđen je bio Mario Mažar, predsednik lokalnog odbora LSV, dok smo ćaskali u kafiću imena „Sindikat“. Njegov koalicioni kolega Veljko Cicmil iz LDP, objašnjava da su Vrbašani glasali za stranke koje su na vlasti u Republici i Pokrajini.

– Glasali su za ono što smatraju sigurnim, jer oni poseduju novac, pa DS i SPS percipiraju kao ljude koji imaju moć – kaže Cicmil.

Devedesetih, a i u vreme komunizma Vrbas je važio za „crveni grad“. To je smatrano posledicom velikog broja posleratnih kolonista. Čak je i Zoran Đinđić izrazio nevericu 2000. saznavši da je DOS tu tesno pobedio, a SPS dobio 16 od 36 odbornika. Posle trogodišnje vladavine DOS, Vrbas postaje radikalsko uporište, jer su se glasovi socijalista mahom prelili radikalima. Vrbas je 1945. kolonizovan ljudima iz Crne Gore i Bosne, pa je SKJ u vreme Tita tu imao „velike“ kadrove. Kasnije je postao ono što i Bačka Palanka u kadrovskom smislu – bivši premijer Radoman Božović je iz Vrbasa, predsednik pokrajinskog odbora SPS Dušan Bajatović je iz obližnjeg Ravnog Sela, Momo Čolaković, čelni čovek Pupsa, takođe je Vrbašanin…

– Ne samo oni – Elezović, predsednik Pokrajinskog odbora DS, iz Vrbasa, je direktor Fonda za kapitalna ulaganja Pokrajine, takođe, i situacija da oni ne mogu da pobede u svojoj opštini dovela je do toga da moraju da sruše radikalsku vlast, kako bi se dokazali centralama u Beogradu. Podržavali su ih pokrajinski fondovi, imali su akciju polaganja desetak kamena temeljaca, nisu se vadili iz Vrbasa. Bajatović je parama iz Srbijagasa finansirao kampanju SPS – kaže lider lokalnih radikala Branislav Petrović.

Meštani svedoče da su vrhuške svih partija bile u Vrbasu tokom kampanje – Dušan Bajatović je dolazio svaki dan, Aleksandar Vučić povremeno, ministar Vuk Jeremić je boravio u poseti Ravnom Selu…

– Tačno je, nama je šef izbornog štaba bio Dušan Bajatović. Uključili su se i naši stari asovi. Izbori su bili važni jer se merkalo se da se vidi kolika je stabilnost vlade na republičkom nivou. Svima su ove izbore vodili vrhovi stranaka – objašnjava Marjana Maraš, sekretar OO SPS.

Prvi put u Vrbasu radikali su koristili antipropagandne bilborde i plakate na kojima se vidi Toma Nikolić sa Olijem Renom, Borisom Tadićem i Stankom Subotićem Canetom. I nedelju dana posle izbora u glavnoj ulici stoji bilbord Tome i Olija: „Oli Vrbas, oli Ren“. Socijalisti su, opet, na predizbornu konvenciju doveli glumca Đošu i dve pevačice iz Zvezda Granda, dok su naprednjaci po selima vodili „Kursadžije“.

Predsednik IO OO DS Boris Bjelović objašnjava da je uvertira ovih izbora bila pobeda DS na izborima za savete mesnih zajednica u februaru.

– SRS, DSS i SPS zadužili su Vrbas za sedam miliona evra, opština je doživela kataklizmu. Došlo do podele radikala i naprednjaka, blokade opštine, to jer nama išlo naruku. Opštinski odbor DS ovde ima 1.500 članova od 46.000 stanovnika. Mladi su zauzeli primat kod nas. Naš predsednik Željko Vidović, direktor bolnice, ubedljivo je pobedio na pokrajinskim izborima 2008. Od 2004. do 2009. ovde je bilo strašnije nego devedesetih. Bilo je šikaniranja i porodica političkih protivnika. Moja supruga je bila direktorka osnovne škole, kada je u 39 godini ostala trudna, dobacivali su joj da bi bilo jako nezgodno da se oklizne niz stepeneište. Noć pred porođaj dobijala je preteće SMS poruke jer je u toku bio reizbor za direktora škole. DS-ovci su ostajali bez posla, tajno smo držali stanke – kaže Bjelović.

U lokalnom DS pričaju da im je naruku išao i „međuradikalski“ sukob, jer su se oni po ulicama Vrbasa čak i tukli tokom kampanje. Najpre su, kako se tvrdi, radikali napali Igora Bečića, republičkog poslanika SNS i lidera lokalnih naprednjaka.

– Kampanja SRS bila je motivisana od strane DS, imamo jasne dokaze da su finansirani od pokrajinske administracije. SRS se uplašio da ja u nekim situacijama mogu da govorim o nekim prošlim vremenima, obeležili su me kao nekog ko je bio uzrok pada vlasti u opštini Vrbas i uvođenja privremenih mera, pa sam ja bio glavni cilj napada – objašnjava Igor Bečić. On tvrdi da su im radikali uništili sve bilborde, crtali po njima kukaste krstove, da su mu uništili automobil pišući „Radikalno, zna se“, a oštetili su grafitima čak fasadu njegove kuće.

– Ostavili su mi isečak iz novina sa slikom bombe kašikare, što je bila jasna poruka. Sve to prosleđeno je policiji, jer je snimljeno bezbednosnim kamerama – kaže lider vrbaških naprednjaka o kome po Vrbasu kruže razne priče.

U štabu liste „Za evropski Vrbas“ kažu da su na izborima bila 603 nevažeća listića, te da je na mnogim pisalo: „Glasao bih za Srpsku naprednu stranku da nije Igora Bečića.“ On opet tvrdi da nikad nije čuo za to. Sa druge strane, Veljko Cicmil iz LDP daje svoj opis Bečićevog slučaja: „On je stalno stvarao tenzije, tuče, i prosto ljudi su smatrali da, da bi vladao drugima, prvo moraš da vladaš sobom. To kod njega nije bio slučaj.“

– Igor Bečić je bio kondukter, pa po kazni bio prebačen da pere autobuse, pa je brže-bolje došao do diplome koja je falsifikovana, pa kasnije procesuirana i poništena, postao direktor, pa poslanik i rejting mu je skočio – tvrdi demokarta Bjelović. „U Ulici Despota Stefana ima jednu od najskupljih kuća u Vrbasu, koju je kupio pre neku godinu, ima zajedno sa bratom butike po gradu i ljudi su zbog toga pisali ono na listićima“, kaže Bjelović.

Bečić nam kaže da su te optužbe na njegov račun već na na sudu.

– Kakve veze ima to što sam ja 1990, sa 18 godina, radio kao kondukter? I to godinu dana. Ja sam od 96. republički poslanik, i imam bolje mogućnosti nego drugi građani da, recimo, na kredit rešim svoj stambeni problem. Funkcioneri DS imaju stanove u Novom Sadu, a nisu imali ništa kad su otišli odavde. Poklanajm svu svoju imovinu za 10 odsto njihove – kaže on

Sedišta radikala i naprednjaka su podeljena samo jednim dvokrilnim vratima, ali oni kažu da normalno komuniciraju – kad nisu izbori.

– Sve što je Igor Bečić radio poslednjih godina, odrazilo se na radikale, a odrazilo se i na njih. Sve smo vreme imali provokacije od ljudi koje je SNS doveo sa strane. Naš aktivista Stevan Balog lepio je plakate, presreli ga posle aktivisti SNS, sa vidno obeležim autom, vređali ga i psovali mu majku mađarsku! Usledio je napad jednog vrbaškog aktiviste, udarili su ga u predelu oka – kaže radikal Petrović. „Onda je Bečić pokušao da spreči postavljanje bilborda gde smo SNS hteli da prikažemo kao čudovište DS-a, na kome su bili Tadić i Nikolić. U prisustvu 150 ljudi pokušao je da me provocira da ga udarim, pominjao mi pokojnog oca, vređao. Sedam pripadnika policije nije smelo da reaguje jer se on pozivao na poslanički imunitet. Na kraju je nasrnuo na aktiviste SRS. Sve vreme ovde je boravilo 15-ak naprednjaka iz Beograda, koji su odrađivali akcije, oni iz Vrbasa su im pomagali, pokazivali su im ko su radikali. Mentalitet je takav da ovde ne trpe ni prelazak u drugi fudbalski klub, a kamoli ovo što je uradio Bečić. Ne vole po srpski rečeno kurvanje“, tvrdi Petrović, dodajući, kako postoje indicije da su socijalisti tog dana kupovali glasove za 1.000 do 3.000 dinara.

Igor Bečić, opet, objašnjava da izbori nisu bili fer.

– Kompletna vojvođanska administracija bila je upotrebljena za DS, u toku poslednjih 15 dana se nisu skidali s televizije. Postojao je mehanizam vlasti i novca. Delili na dan izbora pakete. U noći između subote i nedelje, 10.000 građana uznemiravano je telefonskim pozivima u dva, tri sata noću, neki kol centar ih zvao u ime SNS, u moje i u ime Aleksandra Vučića, koji navodno naređuju da se izađe na izbore. Zvali su po listi našigh sigurnih glasova. Ne znamo da li su spiskove izvuki iz našeh kompjutera, ali to utvrđuje policija- kaže Bečić.

U odboru socijalista, gde sa jednog zida visi Če Gevara, a sa drugog Slobodan Milošević, poklanjaju nam propagandni materijal. Tu je i crvena hemijska s logom: „Partizan sam tim se dičim“.

– Prošli smo težak period revanšizma, sad se otimaju za naše majice, olovke i članske karte. Ovo je komunistička sredina, kolonistička i svi članovi SPS i glasači bili su ta struktura. Mi smo uvek predstavljali tvrdo krilo u celoj partiji, i što se tiče odnosa prema predsedniku Miloševiću i što se tiče drugih stvari. Sada se ljudi masovno učlanjuju u SPS. U kafiću Crveni trg, koji je u znaku Moskve, u Ravnom Selu, bio nam je izborni štab. Stizale su čestitke sa svih strana. Saša Antić je iz Beograda poslao poruku da im ovo mnogo znači pred izbore na Voždovcu. Dačić je bio u toku kampanje u Ravnom Selu na jednoj žurci, koja je bila slavlje zbog povratka SPS. Nismo bili navikli na to obezbeđenje, navikli smo na prisnost s njim, ali smo se lepo proveli – priča Marjana Maraš, objašnjavajući da joj neće biti problem da uđe u koaliciju sa DS, bivšim ljutim političkim protivnicima.

– Nikada mi to nije bio problem, čak ni kada smo bili vlast. Pa ja sam venčala moju kumu koja je bila osnivač DS…

 

Zašto je „pukao“ G17

Stranka G17 plus dobila je samo 300 glasova na izborima u Vrbasu, jer je na izbore izašla sama.

– G17 nije išao sa nama iako smo na poslednjim bili zajedno, oni su tada su imali dva odbornika. Sada su se ponadali da će dobiti više odbornika, odbili su ponuđenu koaliciju i bojim se da su izvršili političko samoubistvo – kaže Boris Bjelović.

Ne može grad živeti od kladionica

– Vrbas je bio uvek među prvim mestima po bruto nacionalnom dohotku u Srbiji. Sad smo na kolenima, šećerana je imala 600 zaposlenih, Vital 1.200, Karneks 5.000, sad su to blede senke starih firmi. A ne može grad živeti od kladionica i banaka. Naši ljudi su se okretali protiv nas posle petog oktobra iz inata. Ja se divim ljudima koji izlaze na izbore posle svega – kaže Mario Mažar iz LSV.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari