Foto: Pixabay / Clker-Free-Vector-Images

Mada se na formalnom planu, oličenom u raznim vladinim uredbama i strategijama, saradnja između vlada i civilnog sektora odvija kvalitetno, u stvarnosti ona zavisi od stepena političke volje predstavnika vlasti da prihvate rad kritički nastrojenih NVO.

– Nažalost, u posljednje dvije godine politički pritisak na ove organizacije je sve veći i odlikuje se ne samo pozivanjem NVO da „prestanu da se bave političkim pitanjima“, već i nezakonitim smjenama kritički nastrojenih predstavnika civilnog sektora iz tijela važnih za crnogorsko društvo kao što su Savjet javnog servisa, savjet Agencije za sprječavanje korupcije i Savjet za elektronske medije – kaže za naš list Radoš Mušović iz crnogorskog Centra za razvoj nevladinih organizacija.

Da civilno društvo u Bosni i Hercegovini ima identičan problem u odnosu sa vlastima smatra Darko Brkan iz Udruge građana „Zašto ne“, koji dodaje da se o vlasti ipak ne može govoriti kao jednoj kompaktnoj cjelini.

– Ima predstavnika vlasti, kao i institucija sa kojima je zaista dobra saradnja, ali ostaje problem što je jako teško napraviti bilo kakav uticaj na rješavanje najvažnijih pitanja – kaže Brkan, a razloge za to vidi u podeljenosti društva, smanjenom angažmanu međunarodne zajednice, kompleksnosti sistema donošenja odluka, pa sve do slabih i zavisnih medija i isto tako slabog civilnog sektora.

Saradnja između Vlade Kosova i NVO regulisana je kroz Vladinu Strategiju za saradnju sa civilnim društvom, ali za njeno sprovođenje, kako objašnjava Dren Puka iz Kosovske fondacije za civilno društvo, nedostaju „sredstva i politička posvećenost“.

– U protekle tri godine ostvareni su važni koraci u uključivanju civilnog društva u procese kreiranja politika. Pokrenuta je i onlajn platforma za javne konsultacije kako bi se u tom pogledu olakšalo učešće NVO i građana. Međutim, čak i nakon dve godine od njegovog pokretanja, Platforma ne ispunjava sve zahteve koji proizlaze iz Uredbe o minimalnim standardima za javne konsultacije – navodi Puka.

Kao i u Srbiji, i kod naših suseda, u većoj ili manjoj meri, postoje tendencije da se nevladine organizacije kriminalizuju i povezuju sa stranim plaćenicima.

– Pa pojam strani plaćenici je sveprisutan u BiH u tom kontekstu! Bilo je čak pokušaja otežavanja djelovanja civilnog društva po modelima autokratskih država – ističe Brkan. Sličnim pritiscima izložene su i kritički orijentisane organizacije u Crnoj Gori, dok su na Kosovu ovi slučajevi nešto ređi.

– Bilo je izveštaja o pretnjama predstavnicima NVO zbog njihovog kritičkog govora protiv državnih organa ili suprotstavljenih stavova. Kako bi umanjili njihov uticaj, državni zvaničnici ih nazivaju „profiterima“, „lovcima na novac“ itd. Ipak, ovi slučajevi su retki, nisu ukorenjeni – navodi Puka.

Države u regionu dele i problem stvaranja paralelnog civilnog društva, odnosno vladinih nevladinih organizacija (GONGO).

– Takve organizacije postoje, naravno, čak su iznosi koji se dijele za nevladine organizacije iz budžeta mnogostruko veći od svih stranih izvora donatora – kaže Brkan. On ipak dodaje da tu ne treba biti neka posebna borba, odvojena od svakodnevnog rada i ispunjavanja misije rada na najbolji mogući način.

U Crnoj Gori, kako objašnjava Mušević, postoji niz odluka Vlade Crne Gore koje mogu probuditi sumnje u nezavisnost određenih organizacija.

– Samo u glavnom gradu postoje već dva slučaja gdje su hiljade metara kvadratnih besplatno dodijeljene određenim organizacijama bez javnog poziva, kriterijuma i kroz veoma netransparentne procese – navodi Mušević.

Izgleda da je na Kosovu najmanje opasnosti od paralelnog civilnog društva, budući da, prema rečima Puke, ima nekoliko organizacija za koje se smatra da su GONGO, ali „njihovo prisustvo i uticaj ostaju izolovani“.

„Bogataši“ u civilnom sektoru

Jedan od očiglednih primera pritiska na kritički orijentisane crnogorske NVO jeste niz tekstova koji za izvor koriste podatke Centralne banke Crne Gore tvrdeći da nevladine organizacije u Crnoj Gori na svojim budžetima imaju preko 45 miliona evra ušteđevine. Kako priča Mušović, ni Centralna banka ni mediji koji su bili uključeni u ovu kampanju nisu odgovorili na pozive civilnog sektora da iznesu detaljne informacije o organizacijama koje poseduju ove budžete. Ova informacija, osim što je netačna, kako tvrdi, lako je i proverljiva, jer su NVO dužne da svoje finansijske izveštaje javno objavljuju. „Ipak, ovo nije spriječilo jedan dnevni list da objavi cijeli niz tekstova na ovu temu, kreirajući sliku o „bogatom“ civilnom sektoru koji djeluje u društvu čiji građani i dalje trpe ekonomske posljedice crnogorske tranzicije“, navodi Mušović.

Neophodna regionalna saradnja

Kako su problemi civilnog sektora u regionu slični, trebalo bi zajednički i rešavati, što se već sada čini. „Nije moguće govoriti o odgovornosti nosilaca javnih funkcija ili ispunjenju predizbornih obećanja ako nemamo pregled i poređenja za cijeli region, nije moguće mjeriti otvorenost institucija ako to ne poredimo sa identičnom metodologijom u drugim zemljama regiona, a najmanje je moguće uopšte se baviti fenomenom dezinformacija i lažnih medijskih narativa ako se to ne radi regionalno“, ističe Darko Brkan.

Povezani tekstovi