Članovi geštetnerske redakcije 1Foto: Radenko Topalović

BITI NOVINAR – KAKO SAM POSTAO I O(P)STAO

„Tvoj romantizam i TRI KOSURA su za pamćenje…“, esemesira mi Vlada Lazić nakon objave prošlog tekstuljka ovde. Eto, uz radost što imam bar jednog čitaoca, malo me začudila ocena o romantizmu. Možda zato, što su u ne baš brojnim nenamernim susretima i nešto namerne prepiske, pa i saradnje kroz ove godine, teme razgovora s njim, naročito poslednih decenija, bile baš „opore“.

Moraću i sada, a verovatno još koji put da podsetim – cilj ovih beležaka što pomalo liče na nekakvu ličnu novinarsku „autobiografiju“ nije pre svega to. Već i ukazivanje na varljivost sećanja i mnogo naknadne pameti u takvim pribeležbama. Ali i ukrštanja zaboravljenih, a može biti važnih ili bar zanimljivih događaja koji – ako ih nismo zaboravili, ili ih se pogrešno sećali ispostaviće se nisu – samo slučajnost. Kako smo mislili. A ovde i to ima veze sa branšom – novinarstvom.

Da mi Vlada nije poslao SMS koga, eto navrh teksta, počeo bih ga u svrhu zanimljivosti otprilike ovako: jeste naslov prošlog teksta „Tri drugara iz Tri kostura“, i jeste reč o trojici, ali su dvojica reditelja, dvojica slikari, plus ekonomisti i političari, a s novinarstvom nije jedina veza što je iznad menzaškog podruma bila moja prva Bgd-redakcija.

Ako je rebus – evo rešenja. Vladimir Lazić, poznati reditelj, Zaječarac (namerno sad nisam proveravao, zbog propitivanja varljivosti sećanja!) kad sam ga u Bgd sreo u „kosturima“ bio je student ekonomije. Posle se oteo i otišao na „akadamiju“ koja se sad zove FDU.

A sa Zoranom Kostadinovićem, pečalbarskim egzilantom u Vražogrncu, poreklom iz Strelca u čijoj je mesnoj kancelariji ubeležemo i moje rođenje koji je pre Likovne akademije završio učiteljsku školu počeo sam da sarađujem kao omladinac-glumac negde 1969. u tek obnovljenom KUD „Sloga“ u selu. A Zoran je bio reditelj te prve jednočinke. (Nije bila obaveza u to vreme da se na pozorišnoj bini u Domu kulture kači oficijelna Titova slika, ali smo mi smislili „gaf“ – okačili smo na jednu kulisu Zoranov portret Tita u ulju. To je kopča da ako mi ostane mesta već ovde bar započnem priču o pomoći V. Draškovića Danasu za redakcijski prostor!)

Članovi geštetnerske redakcije 2

Miljan Tihojević je već u zaječarskoj gimnaziji bio zapažen kao likovni talenat. A njega, Vladu i mene opet veže jedna redakcija – bili smo saradnici i urednici gimnazijskog lista „Zdravo mladi“ u geštetnerskoj štampi (čik pogodite današnji mladi šta je geštetner!)

Rečeno je već da je devedesetih Zoran bio istaknuti član Vukovog SPO-a i narodni poslanik (kad je pre par godina preminuo u haiku-nekrologu na drugoj Danasovoj strani bio sam zajedljiv primetio sam Vukovo odsustvo sa sahrane u Vražogrncu!)

Ponestade mi mesta za nesuđenu kafansku redakciju ovog lista, a bio sam stavio naslov „Glavni urednik u kafanskoj kujni“.

Ostaje za sledeću subotu ako me Vučić ne rasporedi negde za pi-ara!

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari