Kladenac 1Foto: Radenko Topalović

(reči o nepostojećem – iz sentimentalnog ugla )

Sirote reči, šta im se dešava i šta im radimo! I dalje smo u vodama i kod voda.

Kladenac, što znači izvor, mada nisam siguran da značenje znaju i svi koji koriste tu reč – a moraju – u rečnicima se objašnjava i kao jak izvor. Takođe i sinonim za vrelo iz koga se rađa u najmanju ruku potok, a često i reka. Kakva je, recimo Mlava, (verujem da još postoji!) ili Crni Timok (Crna reka) za koji se bojim da uskoro neće postojati, jer ga već sada samo malčice ima, a nameravaju da ga iscrpljuju za rudarenje, ili da ga pregrađivanjem nateraju da se kao poveća. Za istu namenu! Čak su toj upitnoj operaciji počeli da tepaju „srpsko more“. Ispod Čestobrodice. Među vlaškim selima!?

Međutim, kladenac je dušu dao da se sagleda ono što se retko sagledava, a može samo na drugi ili treći pogled. Da iste reči, ako ne uginu, počnu da označavaju ne samo nepostojeće, nego nešto sasvim drugo, različito, manje. I još pomnije sagledane, nagoveštavaju promene, razvoj, a možda i raspad i propast.

Kladenac i širenje Beograda daju odlične primere za to npr. na pobrđu prema Velikom Mokrom Lugu i dalje prema Kumodražu na poljanama na kojima su do samo pre dve-tri decenije umirali vinogradi i voćnjaci. Grad se širi i jede taj prostor, a zadržava lokalne, često i „arhaične“ toponime koji možda ni u vreme postojanja godišnjih doba nisu značili ono po čemu su nastali. Milošev kladenac nije, možda ni tada postojao kao nekakav izvor, a tek sada nije. To je jedna velika ulica (kao što je i Ristin potok ime jedne manje) bez rigola sa strane, pa kad je kiša i bez izvora njome teku rečice, potoci… To je ipak malo bolje od obližnje ulice Cvetanova ćuprija čiju funkciju reke dopunjuje redovno izlivanje kanalizacije iz neke šahte.

Kladenac 2
Foto: Božidar Andrejić

I sve se to sliva nadole, ka dolini u kojoj je valjda bila ta ćuprija, Cvetanova, koju sad menja jedna uska betonska cevka. Jer pod mostom je bila Mokroluška reka koje ima samo na starim kartama i u definiciji Dedinja kao brda između dve reke – Mokroluške i Topčiderske. A više od četrdeset godina ova prva se zove samo Mokroluški potok. Ali i to uslovno, je od Plavog mosta do Beograda na vodi gde se izliva kao neprečišćena kanalizacija potok je postao Mokroluški kolektor.

I – dok ovde u slivu Borske reke od dvadesetak kladenaca jedva postoji sad jedan-dva, pa će se zaboraviti i sama reč, dalli mogu da se tešim što će deca iz Miloševog kladenca zbog mesta stanovanja ponavljati tu reč, ali neće morati ni da znaju šta znači, misliće da je to – ulica. Ili iz susedne da ćuprija znači – kanalizacioni potok.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari