Ana Bekuta i kol’ko oćeš razbojnika 1

Znaš rođeni šta je to pošteno zarađen lebac? To ti je kad su moj teča i zet Novica u leto osamdeset i neke skupljali snoplje, tovarili na prikolicu i traktorom vozili kući. Nije tad u ruralnim predelima bilo kombajna, planinski kraj, nezgodno za zemljoradnju, pa dođe kući vršalica napravi se moba i obavi vršidba. Al kad zakažeš vršalicu, u taj dan sve mora da bude spremno. Pomagao sam im par dana. Uveče, umorni, ubijeni od letnje žege, mene šalju da spavam, a oni se dogovaraju da rade pod farovima da bi sve dovezli do sutra, kad dolazi vršalica.

Analogno tome, novac se može pošteno zaraditi i u drugim delatnostima. Kad su u pitanju muzičari stvar je nekada kad sam ja bio mlad i voleo koncerte, bila sasvim jasna. Muzičari preko svog menadžera zakupe prostor, plate sve troškove i prodaju karte za koncert. Dakle, ne pamtim da sam nekad negde besplatno slušao Dugme, Čorbu, Bajagu, Đoleta… Kupiš kartu i odeš na koncert. Po mom osećaju za poštenje i pravdu to je ispravno. Pevači ili pevačice, razni bendovi, pravili su koncerte kad su procenili da će imati dovoljno publike, da bi taj koncert mogao da se isplati. Bilo je pogrešnih procena, još kako. Ali to su tada sami izvođači morali da podnesu, kako su znali i umeli. Zbog toga se često nisu pravili solistički koncerti, već koncerti sa više izvođača da bi se publika privukla.

Poslednjih dvadesetak godina počelo se sa novom, za mene nepoštenom praksom. Budžetske institucije, najčešće lokalne samouprave počele su da za razne proslave i svečanosti plaćaju izvođačima novcem iz budžeta. Zašto po mom mišljenju ovo nije pošteno? Niko nije pitao građane Čačka da li žele da im na trgu peva Ana Bekuta, za kako sam čuo izuzetno veliki novac.

Ovu praksu, da budemo pošteni nisu izmislili naprednjaci, oni su samo bezdušno usavršili trošenje novca iz budžeta protivno interesima građana. Znalo se i pre ko su miljenici ove ili one vlasti, ne bih da spominjem imena i otvaram besmislenu raspravu. Naravno i u tome aktuelna vlast preteruje sa neukusom, jer angažuje izvođače koji uveren sam, danas ne bi mogli da napune ni jednu ozbiljnu koncertnu dvoranu u Beogradu, kad bi se za njihov koncert karte kupovale po komercijalnoj ceni, a oni pošteno platili dvoranu ili halu, koje uglavnom pripadaju gradu ili državi.

Kako građane Čačka niko ništa nije pitao, oni su odlučili da pravdu uzmu u svoje ruke, onako kako znaju i umeju. I tu dolazimo do teme koja je mnogima bitna i od suštinskog značaja za sve građane. Kad postoji pravna država i institucije rade svoj posao po zakonu, kao i kad oni koji o ovim pitanjima odlučuju imaju sluha, nema potrebe da se izvođač gađa grudvama. Jer da je bilo pameti, koncerta u Čačku ne bi ni bilo. Zašto?

Zato što su sela u okolini Čačka, Lučana, Ivanjice, dakle sva u tom kraju zavejana, bez struje i vode. Kakva je to vlast koja u toku elementarne nepogode nije obezbedila građanima osnovne uslove za život, u centru Čačka pravi koncert i plaća ga usudiću se reći neosnovano visokim iznosom?

Zbog toga se ne slažem sa izjavom Borisa Tadića, bez obzira što cenim pristojnost i normalnost u kojoj smo živeli za vreme njegovog mandata. Građani bi svoje nezadovoljstvo iskazali u institucijama, kada bi njihovi predstavnici u institucijama (u ovom slučaju odbornici u skupštini grada Čačka) imali legitimitet, dakle kad bi lokalna vlast u Čačku predstavljala vlast izabranu stvarnom i slobodnom voljom građana.

Kako to definitivno nije slučaj, te su se sve vlasti u Srbiji odvojile od građana i slušaju centralu stranke, a ne svoje biračko telo, građani uzimaju stvar u svoje ruke. U konkretnom slučaju u ruke su uzeli grudve, jer su tako bili u mogućnosti. Naravno da sve to nije dobro i da stvari treba rešavati u institucijama, ali onim institucijama u kojima sede ljudi izabrani na zakonitim izborima, bez bilo kakvih nepravilnosti. Da bi se to dogodilo zakoniti izbori na svim nivoima su neophodni.

A do tada, građani će se dovijati kako da iskažu svoje nezadovoljstvo. I da, uveren sam da ljudi koji su Bekutu i njen prateći bend gađali grudvama imaju majke, sestre, žene, ćerke. Imaju i očeve, sinove, šurake, zetove i komšije. E vidiš baš zbog njih su to činili. Jer znaju da se u nevreme u jednoj opustošenoj državi, novac ne sme davati za besmislena slavlja. Novac je potreban za mnogo toga, a rekao bih pre svega za zdravlje majki, ćerki, žena. Potreban je novac i za kupovinu goriva i guma za kamione koji čiste sneg.

A protiv muzike nemam ništa gospodo umetnici. Pravite koncerte, prodajte karte, pa ako neko hoće da plati da vas sluša, pevajte kolko god hoćete.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari