Beba Popović je naš najveći živi tragikomičar. Samo on je u stanju da na komičan način prepriča neku tragičnu priču – ili pak da na tragičan način prepriča neku komičnu priču. Taj talenat zove se „bebanje“. A posle „bebanja“ nema kajanja. Ili ima?

Tako je svojevremeno u Insajderu ispričao najtragikomičniju priču savremene ratne istorije – da je tekući predsednik Srbije Tomislav Nikolić, kao četnik-početnik, iz razonode pobio oveći kontingent nekih baba u hrvatskom selu Antin, valjda sladostrasno trčeći sa šmajserom i vičući: „Daj, babo, glavu“. A posle toga te babe svojeručno pobacao u bazen. Priča je, naravno, medijski bila hiperinteresantna – sve dok, čak i Hrvati, nisu u njoj primetili određene nelogičnosti. Naime, oni koji su imali (ne)prilike da zabasaju u tu zapadnobaranjsku vukojebinu, jednoglasno su stekli dojam da Antin – nema bazen. A baciti deset baba u bazen na naduvavanje nije im izgledalo preterano logično.

E sad, Beba je u to vreme bio čvrsto ubeđen da Antin ima ne samo bazen već je garantovano tu lociran najveći akva-park u jugoistočnoj Evropi. Pun pokojnih baba.

– Nemaju bazen! Ajte, molim vas, pa to je nemoguće. Koje selo danas nema bazen… A je l’ imaju babe? – pitao bi Beba samouvereno u to vreme neverne Tome, kada čak ni on nije verovao da od Nikolića i Vučića može ikada biti neke vajde. Danas, međutim, kad je uočio da od ove dvojice ima neke vajde, Beba je u Utisku, otprilike, zaključio da je malčice omašio – nije Toma bacao babe u bazen, nego su zločeste hrvatske babe u bazen bacile Vučića i Tomu, odakle ih je on izvukao na obalu i dao im veštačko disanje usta na usta. Fuj!

Na čemu su mu njih dvojica neizmerno zahvalni. Toliko su oduševljeni da su ga odmah angažovali da savetuje Vučića oko ekologije, nauke o čišćenju bazena.

Gledajući Utisak, ne možete da se ne zapitate – za čije babe zdravlje Beba sve ovo radi? Zato što je dojam iz Utiska da je Beba u međuvremenu otkrio nepoznat podatak – Vučić mu je baba po ženskoj liniji, a Toma prababa po muškoj.

– Ali, Popoviću, pa vi ste rekli da su njih dvojica igrali šah sa Šiptarom – pitaćete ga zapanjeno.

– Pa šta – reći će vam Beba standardno samouvereno: „I sa Šiptarima se mora igrati šah, što je rezultiralo Briselskim sporazumom.“

Beba se u Utisku profilisao kao „galeb“, začešljani i namirisani Dalmatinac koji ganja bogate inostrane babe po Splitu. S tim što splitski „galebovi“ imaju devizu: nije bitno kako izgleda baba, važno je da ima pare, dok Beba dela pod geslom: nije bitno koje je boje baba, važno je da je na vlasti. Što podrazumeva da ima i pare.

Beba je trenutno ponosni suvlasnik Ištvana Kaića, stručnog saradnika njegovog Instituta za jadnu politiku, pardon, javnu politiku. Institut je multidiscipliniran – Beba uglavnom šeruje porniće, a Ištvan, naprednjačka varijanta Mihalja Kertesa, po Politici šeruje tekstove pojedinačno dugačke oko 12 metara i 54 centimetra koji su uzbudljiviji čak i od dijaloga u porniću. Ištvan tu razotkriva zavere protivu Vučića, a njih, naravno, ima kol’ko ‘oćete. Toliko su uočljive i jednostavne za objašnjavanje da je za njihovo razotkrivanje Ištvanu potrebna kompletna Politika, izuzev čitulja. Bebina desna ruka u Institutu je Stevan Lilić, junak omiljene Vučićeve knjige iz mlađih dana: „Univerzitetski profesor Stevan Lilić kao podli i prljavi plagijator“ autora Šešelj dr Vojislava.

A važan čoveka Instituta je sin našeg poznatog komičara. Tek da vam bude jasno da će ova situacija biti sve zabavnija i zabavnija. Srpski rečeno: sve tragikomičnija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari