Goloruki Srbi i njihovi pomagači svojevremeno su otkrili da su saobraćajni znakovi idealna stvarčica za pečenje paprika.

I onda su po ulicama počeli da nestaju saobraćajni znakovi, jerbo koga još boli uvo da li će neko da skrene u jednosmernu ulicu iz suprotnog pravca kada nema boljeg ajvara od onog spremljenog na saobraćajnom znaku za jednosmernu ulicu. A najbolji pinđur je od paprika pečenih na znakovima: „pazi, škola“ i „radovi na putu“.

Potom se neko setio da nema bolje ograde za svinjac od ograde sa autoputa LJig – Preljina. Te je neko ukrao dva kilometra ograde od raspoloživih četres kilometara ograde sa te deonice i to samo nedelju dana pošto je tuda prošao šleper sa odranije poznatim suvozačem.

Nestali su i šahtovi sa iste rute koji su verovatno odlični za spremanje jagnjetine ispod sača.

– Jagnjetina ispod šahta – valjda će se već dosetiti neki ugostitelj sa Koridora 11 da izreklamira ovaj reformski specijalitet.

Sve oko nas što može da se ponese jeste Alajbegova slama – smatra prosečan Srbin i za svaki otuđeni deo ulice, zgrade, hodnika, autoputa ili parka nađe neku novu namenu jer smo veoma dovitljiv narod, talentovan za pronalazaštvo.

Ovih dana, međutim, postavilo se pitanje: „Šta može prosečan Srbin da uradi sa bistom Konfučija? A i koji će mu Konfučije, kad ima njegovog pravnog naslednika svaki dan na televiziji, u koloru?“

Naime, predsednik Kine Si Đinping i predsednik Srbije Tomislav Nikolić u prisustvu pripadajućeg premijera otkrili su junu spomenik Konfučiju na Novom Beogradu, ali je spomenik posle samo pet meseci ili sam pobegao ili ga je neko demontirao i odneo u nepoznatom pravcu.

Za razliku od Borislava Pekića, rahmetli Konfučije nije bio politički protivnik ovih što su ga otkrili, pa ne postoji bojazan da je sam otrčao odmah posle otkrivanja u pravcu Pekinga.

Ceo taj junski šou izveden je na novobeogradskoj ledini u direktnom prenosu na Pinku po sistemu drži vodu dok majstori odu, mada je više ličio na sistem: „Drži vođu dok Kinezi prođu“.

I onda je ovih dana novinar Danasa uživo spoznao da ta ledina i dalje izgleda ko ledina, a ne kao onomad predviđeni kineski kulturni centar, dok Konfučija nigde nema, niti iko od nadležnih i komšiluka zna gde je trenutno, šta radi i šta mu se dešava.

Izuzme li se logična teorija da je Konfučije završio u starom gvožđu, postoji mogućnost da ga je lično otuđio neki ovdašnji ljubitelj Konfučija i preselio ga u svoj ofis. Da ga drži na oku.

Nestanak Konfučija, moguće, ima neke veze i sa onom naprasno zaboravljenom pričom o atentatu, pošto je, kako se sumnja, sem članova porodice, premijer najviše emotivno vezan baš za Konfučija čije misli je citirao na početku svakog pasusa ekspozea.

– I pošto svi ostali za koje je emotivno vezan imaju obezbeđenje, oteli su baš Konfučija, koji nema obezbeđenje – objasniće nam ovih dana Stefanović, čovek koji je odavno ubeđen da premijer jedini ima autorska prava na sve Konfučijeve mudrosti koje se mogu naći preko Gugla.

Jedna od njih je: „Ako razmišljaš o samo jednoj godini, treba da zasadiš seme. Ako razmišljaš o sledećih deset treba da zasadiš drvo. A ako razmišljaš o večnosti, treba da ti naprednjaci podignu spomenik na Novom Beogradu. On će ionako nestati za pet meseci“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari